Potrošnja meda u saću je minimalna jer ovog proizvoda na našem tržištu praktično nema. Po neki pčelar proizvede i ponudi kupcima ovaj pčelinji proizvod. Ova proizvodnja bi imala veliki značaj kada bi se potrošači navikli i konzumirali ovaj proizvod. Na našim prostorima ima dosta medonoša koje daju prvoklasni med svetle boje koji se može proizvoditi u saću. U tu grupu spada kadulja, lipa, pa i bagrem, u predelima gde duže cveta.
Kako navodi Branko Relić, u izdanju „Pčelarenje kao profesija i hobi“, naša zemlja može biti izvoznik vrcanog meda. Uz ovaj med, može se plasirati i med u saću, u zemlje koje su uvoznice meda. Ako se na našem tržištu pojavi ova vrsta meda, onda je to saće u medu, odnosno, u staklenak (teglu) sa vrcanim medom, stavi se komad saća. Pored toga, na pijacama se često ne prodaje svetli med i sa belim, devičanskim saćem, pa čak bude med u saću, u kojem je izvedeno više generacija legla. Jasno je da takav med u saću neće privući potrošače.
Zbog komplikovanije proizvodnje, cena meda u saću je znatno veća od cene vrcanog meda, pa se proizvodnja meda u saću isplati. Pčelari, koji svoje pčele sele na paše, koje daju kvalitetan svetli med, koji teško kristališe, mogu proizvoditi med u saću uz proizvodnju vrcanog meda.
Med u saću može se proizvoditi u specijalnim okvirićima različitog oblika, odnosno sekcijama i u normalnim medišnim okvirima.
[ads1]
Proizvodnja meda u sekcijama je komplikovanija od proizvodnje meda u saću u normalnim medišnim okvirima. Društva koja izgrađuju sekcije, teško je održati u radnom raspoloženju, često dobiju rojevni nagon. Čim počne intenzivno lučenje nektara cvetonoša, od kojih se želi dobiti med u saću, na plodišta pripremljenih zajednica stavi se po jedan polunastavak ili široko-niski nastavak, s tim da se u dodati polunastavak u sredinu, privremeno stave dva okvira sa izgrađenim saćem, koji će privući pčele na gradnju. Kada počne gradnja na satnim osnovama, uklanjaju se okviri sa izgrađenim saćem i na njihovo mesto postave dva okvira sa satnim osnovama.
S obzirom da je medenje intenzivno (bar 3 kg dnevni unos), pčele će brzo graditi saće, i odmah ga puniti nektarom, tako da neće dozvoliti matici da u njega polaže jaja. Može se između plodišta i medišta postaviti pregradna matična rešetka, samo što ona ometa lak prolazak pčela iz plodišta u medište, i obrnuto. Zato je potrebno otvoriti i gornje leto, koje treba da je iznad matične rešetke, jer bi u protivnom, pčele deponovale med u plodištu i blokirale maticu u leženju, pa bi došlo do rojevnog nagona. Donje leto treba sasvim suziti, kako bi sve pčele koje donose nektar bili prisiljene, da ulaze i izlaze u gornje leto.
Za proizvodnju meda u saću, potreban je veći prostor za leglo kako ne bi došlo do rojevnog nagona. Ukoliko su krajnji okviri u plodištu bez legla, treba izvaditi iz plodišta dva postrana okvira bez legla, okvire sa leglom pomeriti u stranu prema zidovima, a u sredinu postaviti dva okvira sa praznim izgrađenim saćem. Ako su u plodištu svi okviri sa leglom, onda treba izvaditi dva sa zatvorenim leglom i dodati ih slabijim pčelinjim zajednicama, a u sredinu dodati dva sa praznim izgrađenim saćem.
Kada u gornjem nastavku bude izgrađeno svo saće, koje će u gornjim delovima biti i puno meda, ispod njega treba staviti drugi takav nastavak, ako je paša u punom jeku, a može se dodati i novi nastavak za gradnju normalnog saća, sa žičanom armaturom. Nove satne osnove se tako mogu davati na dogradnju sve dok paša traje.
Kada u prvom nastavku med bude poklopljen, on se skida i odnosi na dalju doradu, i tako redom. Važno je da u košnici ima uvek prostora za dalju doradu, i tako redom.
Poskidana medišta odnose se u toplu prostoriju, gde se vrši dorada, odnosno isecanje. Za ovo se koristi široka posuda (tepsija), preko koje je zategnuta mreža od nerđajuće žice, ili od plastike. Na mrežu se položi okvir sa izgrađenim saćem punim meda, pa se onda seku komadi veličine malog okvirića (sekcije). Tako isečeni komadi stavljaju se u sekcije, a zatim se pune sekcije ređaju u okvire, iz kojih je isecano saće, a ovi se ponovo slažu u medišta. Tako pripremljena medišta sa sekcijama, vraćaju se pčelinjim zajednicama, koje će nakon dva dana, stavljeno u sekcije, učvrstiti. Potom se sekcije vade, kao gotov proizvod. Gotove sekcije se uvijaju u celofan, pa pakuju u pogodne kartonske kutije.
Izgrađeno i zrelim poklopljenim medom napunjeno saće, može se izrezati, i pakovati na druge načine. Puni okvir se stavi na mrežu. Iz njega se izrezuju komadi željene veličine. Pre nego što se komadi pakuju, sečene-oštećene ćelije se moraju osloboditi od meda. To se radi tako što se ceo okvir stavi u kasetu od žice, i polako vrca, ili se ostavi u toploj prostoriji 24 sata, kako bi med iz oštećenih ćelija iscurio. Kaseta za vrcanje iscurelog mesa, slažu se u plastične kutije iste veličine, kao i komadi saća, a sve opet u kartonske kutije.
[ads2]
Saće se može izrezavati i stavljati u široke, a plitke staklene tegle, sa širokim otvorom. Bolje su tegle četvrtastog oblika, jer se u njih mogu bolje složiti komadi saća. Komadi se seku prema veličini otvora na tegli, zatim se pažljivo slože u teglu, i zaliju istom vrstom tekućeg vrcanog meda.
Poželjno je, da su plastične kutije, u koje se pakuju komadi meda u saću, providne. U njima složeno saće, treba da je svojom površinom okrenuto prema bočnim stranama kutije, kako bi se lepo videlo. I zaliveni med u saću treba da bude tako složen u tegli, da se može lepo videti. Iako naši potrošači nemaju naviku za potrošnju meda u saću, oni se zbog dobrog kvaliteta, i lepog izgleda, mogu za njega brzo zainteresovati. Sa druge strane, pčelari, koji se odluče za proizvodnju meda u saću, biće stimulisani njegovom cenom, koja je znatno veća od cene vrcanog meda.
Izvor: Domaćinska kuća
