Društvo

“Nekada je to bio najradosniji praznik, a danas…” Ovako Vid Luković i njegova porodica proslavljaju BADNJI DAN I BOŽIĆ, gorštak s Golije sačuvao mnoge STARE SRPSKE OBIČAJE

Gorštak Vid Luković živi s porodicom jednostavnim životom u selu Plešin na Goliji, a ispričao je koji se to stari običaji još tamo poštuju za najradosniji hrišćanski praznik.

Na Badnje veče, kada uhvati mrak, najmlađe muško dijete u kuću unosi badnjak i badnjačicu – posnu pogaču bez kvasca i veli: “Dobro veče i čestit vam Božić!” Žena uzme žito u sito, posipa ga i viče: “Dobrodošao, s rodom, s plodom, s berićetom, sa zdravljem, sa svakim dobrom, akobogda – rekao je on.

Ovaj gorštak sa ukućanima vrijedno radi oko kuće i imanja. Oni čuvaju ovce, koze, goveda, magarce, konje… Žive jednostavnim životom u divljoj prirodi, bez bioskopa, šoping-molova, rijalitija, turskih i američkih serija… Njima telefon i dalje služi samo za pozive, a svake godine raduju se Božiću, koji se slavi kao nekada, u stara vremena.

Vid priča šta za gorštake iz usamljenih sela znači Božić i koji se to stari običaji i dalje praktikuju u mjestima gdje pokondirena “civilizacija” nije trijumfalno umarširala namećući svoje vrijednosti spram istorije i tradicije.

Badnjak, slama, kolač

– U badnjake idu muški, i to u sami mrak. To je tako ostalo još od vremena turske vladavine… Uzmemo sjekiru, ponesemo badnjačicu, žito i rakiju – priča Vid.

Badnjak se donese kući, kaže, sitno se isječe da može da stane u šporet i onda najmlađi u kući, što je kod njih sin Aleksej (9), unosi badnjak.

– Nakon toga se unosi slama. Nekada, dok smo živjeli u drugoj kući, slamu bismo stavili nasred sobe i jeli bismo na slami. Danas je stavimo ispod stola. Operemo ruke, umijemo se svi, pokadimo i upalimo svijeću. Uzmemo vodu i šećer, a ko pije, i kafu. Poslije i jednu rakiju. Onda večeramo i ne gasimo tu veče vatru i svijeću, ne valja se… – kaže on.

Na Božić se mijesi više božićnih kolača.

– Supruga Raduna porani, pa u rano jutro umijesi hljeb u koji stavi malo ovsa, heljde, pšenično brašno. Kada tijesto nadođe, od badnjaka se uzme dio i zarezima se obilježe drvca. Jedan zarez na drvcu bude, na primjer, za ovce, dva za krave, tri za naše zdravlje… Stari su vikali da, ako izvučeš neku životinju, cijele godine ćeš da je gledaš. Domaćica uvijek pamti i kada neko izvuče neko drvce, zna šta je. Pored drvca, doda se i dinar, da se ima para. Sve se umiješa, ispeče i onda se za vrijeme ručka lomi kolač – priča Raduna, Vidova vjerna saputnica.

Puna kuća zetova i unuka

Zajedno imaju šestoro djece. To je njihovo najveće bogatstvo. Troje još žive s njima. Najstariji sin ima 16 godina, kćerka 13 i sin devet godina.

– Prva osoba koja dolazi u kuću je položajnik. On badnjakom džara vatru i govori: “Koliko varnica, toliko ovaca, kravica, djeca u kućici, žita – akobogda”. Daruje se čarapama, peškirom ili pršutom… Ko šta ima – kaže Rudana.

Tog dana se obavezno, kažu ovi dobri ljudi, ispeče i prase.

– Uvijek neko dođe. Kćerke koje su se udale, zetovi, unuci… Bude puna kuća – kaže ona.

Poklanja plac

Vid je, inače, još ljetos riješio da pokloni 10 ari placa kako bi dobio komšiju, nekog sa kim može da radi, da se pomaže, razgovara. Želja mu je da se selo razvija i da škola nastavi da radi.

– Javio mi se brat u Hristu iz Pala. Plan je da napravimo mini-proizvodnju peleta na proljeće i da dovedemo trofaznu struju, pošto je ovdje još nema. Vidjećemo kako će se snaći, treba sa nekim 100 kila soli da se poliže da bi se vidjelo kakav je, šta i kako – kaže on.

Vid pamti kako je proslava Božića u selu izgledala kada je bio mali, piše Blic.

– Božić je bio najradosniji dječiji praznik. Mi, djeca, radovali smo se Božiću i slavi krsnoj, a danas to ljudima nije važno. Više se raduju rođendanu i igraonicama. Nekada je u mom zaseoku bilo dvadesetak djece, a u seosku školu je u prvi razred išlo 50, 60 đaka. Danas tamo ide samo jedno dijete. Moje! – kaže on.

srpskainfo.com