Zoran Vučinić kaže da je zadovoljan prinosom meda, iako je, kao i većina pčelara, očekivao bolju jesenju pašu. Počeo je pčelariti od dječačkog uzrasta, a stigao do solidno uređenog pčelinjaka, osnovnog izvora prihoda za porodicu.
Veći pčelari prinose meda mjere u tonama. Najbitnije je dobro uskladištiti med, do vrmena prodaje. Ionako, polovinu zarađenog novca uložiće u pčelinjake. Cijena ostaje osamnaest maraka po kilogramu.
Nema tačnih podataka, ali, procjenjuje se da je, na području Trebinja, više od stotinu šezdeset pčelara, članova Udruženja, sakupilo više od četiristo tona meda.
[ads1]
“Sigurno je da u početku neće biti lako, ali nijedan kilogram meda, pa ni kod pčelara koji su imali pet-šest tona, nije ostao… Preporučujem da pčelari ne žure sa prodajom”, kaže predsjednik Udruženja pčelara “Leotar” Trebinje Obrad Ninković.
Osim prodajom “na pragu”, kao najsigurnijim načinom za kupca i pčelara, veće količine meda završiće i na pijačnim tezgama van regije. U borbi za opstanak pčelarstva, tvrde pčelari, lakše se izboriti sa varoom, najtežim napasnikom pčela, nego sa patvorenim medom i nakupcima. To zahtijeva stalno prisustvo inspekcijskih organa.
