VIŠEGRAD – Poslednji čuvar kule veletovske sedamdesetogodišnji Ljupko Arsić stoji ,, po ko zna koji put u životu, pored čuvene kamene građevine, mjerka je očima, suče sijede brkove i veli.
„ Ovo je poslednji čas da se spasi kula uz koju su odrasle generacije porodica Andrića, Arsića, Savića, Nikolića i Stanojčića, građevina koja je uvijek bila ponos sela Veletova iako niko ne zna ni ko je ni kad gradio i u koju svrhu jer se ovakva utvrđenja grade samo na nepristupčanim mjestima i liticama kako bi bila neosvojiva za neprijatelja, „ priča Arsić.
Arsić čvornatom seljačkom rukom pokazuje načete i skorom rušenju sklone kamene blokove iznad lučnog ulaza u kulu, gomilu odronjenih blokova u njenoj utrobi i napuklih zidova „ kao od sira srezanih“.
„Postoji li insitucija ili pojedinac koji će organizovati akciju da se kula spasi daljeg rušenja i popravljanja. Za ovaj posao ne treba puno novca, samo dobra volja, neka građevinska mašina i vješti majstori da cementnim mlijekom i drugim materijalima učvrste zidove i sačuvaju je bar ovakvu kakva je, „kao da moli stari Arsić.
Starina iz zaseoka Kula priča kako svakog ljeta u obilazak građevine dolaze neki ljudi, novinari, areheolozi, ljubitelji srednjovjekovnih građevina i oni koji su čitali knjige Ive Andrića.
„Jesenas su bila trojica iz Beograda, sjedjeli su ovdje na panjevima, jeli, pijuckali i nešto zapisivali. Pitali su me zašto do ovako stare građevine nije bolji put , zašto nema putokaza niti kave table na njoj, „ priča Arsić.
Prisjeća se on da je prije poslednjeg rata na jednom kamenom bloku bila tabla sa natpisom da je kula pod zaštitom države ali je to skinuto.
„Kula je, pričali su naši stari, imali tri sprata, podrum sa tamnicom kroz koji je tekao potok Veletovčica. Bila je, kažu visoka ko brijeg Biganjina bara a umjesto prozora puškarnice“, objašnjava starina.
Mnogi su pokušavali da ukažu na vrijednost kule veletobvske. Nobelovac Ivo Andrić je opisao u pripovjeci „Veletovci“. Na jednoj od kulturnih manifestacija, njemu posvećenoj „Višegradskoj stazi“, tadašnji direktor Doma kulture u Višegradu Milann Šušnjar je dramatizovao dijelove Andrićeve priče sa kostimiranim glumcima i oružjem iz vremena u kome se dešava radnja pripovjetke a to je Karađorđev ustanak.
Tada je rečeno da se na svakoj Stazi pored kule veletovske organizuje neki kulturni sadržaj vezan za Andrićeva djela ali na tom planu nikad ništa više nije učinjeno.
Zanimljiva je i legenda vezana za kulu po kojoj je vlastelin za njenu gradnju našao majstore dvojicu braće iz sela Stolac .
Kad je gradnja bila pri kraju neimari saznaju da će ih plemić pogubiti kako ne bi odali tajne njenih odaja.
Onda su oni napravili krila od drenova pruća i ovčijih koža i „poletjeli“ sa vrha bedema. Jedan od njih je pao na obližnju udoljicu koja je dobila ime Radoviš do, a drugom je na drugoj strani samo nađen opanak. Taj pristranak na obronku Panosa se i danas zove Opanak.
Na spisku Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog nasleđa Republike Srpske kula se ne nalazi kao jedno od 532 zaštićena kulturna dobra.
Ne čudi to jer se na spisku ne nalaze ni srenjovjekovni gradovi Dobrun, Hrtar i Rujišta i brojni spomenici na području višegradske opštine.
R. TASIĆ/visegradskevijesti.com
