Memorijalni centar Republike Srpske sistematski snima, prikuplja i čuva svjedočanstva o stradanju srpskog naroda u ratovima devedesetih godina dvadesetog vijeka, ali i o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu. Ovaj jedinstveni digitalni fond nastaje zahvaljujući odluci porodica da sjećanje na svoje najmilije koje su izgubili, snime i zavještaju Memorijalnom centru Republike Srpske i time postanu dio nacionalnog projekta kulture pamćenja, namijenjenog budućim generacijama.
Svjedoci biološki nestaju, a sa njima postoji opasnost da zauvijek nestanu i svjedočanstva o stradanju. Zato je važno da ih zabilježimo danas — dok još ima onih koji mogu da posvjedoče. Pozivamo članove porodica poginulih i nestalih civila i pripadnika svih srpskih vojnih formacija tokom ratova devedesetih godina dvadesetog vijeka, uključujući Vojsku Republike Srpske, Jugoslovensku narodnu armiju, Srpsku Vojsku Кrajine i druge vojne i policijske formacije u kojima su služili pripadnici srpskog naroda, da nam se jave i podijele sjećanja na svoje najmilije, njihov život, junaštvo i žrtvu, kao i okolnosti njihovog stradanja.
Poziv se odnosi na sve porodice poginulih i nestalih civila i vojnika u Odbrambeno – otadžbinskom ratu, stradale pripadnike Srpskog naroda u Hrvatskoj, na Кosovu i Metohiji i stradale tokom NATO agresije na SR Jugoslaviju, potomke stradalih Srba u Drugom Svjetskom ratu i genocidu nad srbima u NDH, bez obzira na mjesto današnjeg prebivališta članova porodica. Istovremeno, pozivamo svjedoke, članove porodica i potomke stradalih Srba u Drugom svjetskom ratu, da sa nama podijele svoja lična i porodična svjedočanstva o stradanju, životu i sudbinama svojih najmilijih.
Želimo da sačuvamo priču o svakoj žrtvi i svakoj porodici, onako kako je pamte i svjedoče oni koji su ih najbolje poznavali.
Svi koji žele da ostave svoje svjedočanstvo mogu nas kontaktirati pozivom na broj telefona
+387 51/222-999 ili putem imejl adrese kontakt@mcrs.vladars.rs
Pomozite nam da vaše porodično sjećanje postane dio istorije srpskog naroda. Ispričajte nam priču o svom najmilijem, o njegovom životu, porodici i vremenu u kojem je živio i stradao. Vaš glas i vaše sjećanje ostaju kao lično svjedočanstvo o jednom čovjeku i jednoj porodici, ali i kao dio pamćenja cjelokupnog srpskog naroda. Sačuvajmo sva svjedočanstva kako bi istina o stradanju Srpskog naroda ostala vječno zabilježena i kako bismo se suprotstavili zaboravu i istorijskom revizionizmu. Ako mi ne sačuvamo priču o svom stradanju, drugi će je pričati umjesto nas.
