Iako Lindt nije bio jedini brend s visokom koncentracijom teških metala, čokolada ovog brenda pokazala je najgore rezultate.
Lindtova 85 odsto tamna čokolada imala je nivoe olova i kadmija koji su značajno premašili sigurnosne granice – čak 166 odsto olova i 80 odsto kadmija, što je izazvalo zabrinutost u SAD.
Blokiranje tužbe
Lindt je pokušao blokirati kolektivnu tužbu, tvrdeći kako se ne radi o lažnom oglašavanju, jer nikada nisu tvrdili da njihovi proizvodi ne sadrže teške metale.
Suočen s optužbama, Lindt je pokušao umanjiti ozbiljnost situacije tvrdeći da opise poput “izvrsnost” i “stručno napravljeno s najboljim sastojcima“, koji se nalaze na pakovanju njegove čokolade, treba smatrati hiperboličnim i da ne mogu držati kompaniju odgovornom.
Međutim, okružni sud u Njujorku odbacio je ovu odbranu, navodeći da bi takvo oglašavanje moglo dovesti do pogrešnog uvjerenja potrošača u kvalitetu proizvoda.
Moguća rješenja
Kontaminacija čokolade teškim metalima postavlja ozbiljan problem, ali postoje moguća rješenja.
To uključuje odabir tla s nižim sadržajem tih metala (istraživači su otkrili da kakaovac upija kadmij iz tla, koji se nakuplja u zrnu dok biljka raste), primjenu sigurnijih poljoprivrednih tehnika i proizvodnih procesa.
Neki brendovi provode redovna testiranja za osiguranje sigurnosti i istražuju inovativne alternative, poput “laboratorijski uzgojenih” zrna kakaovca.
glassrpske.com