Danas se obilježava 1. maj, praznik rada koji mnogi povezuju sa roštiljem, boravkom u prirodi i predahom od svakodnevice. Ipak, da li ste se ikada zapitali zašto se baš ovaj datum slavi širom svijeta, te kako je postao simbol borbe za radnička prava?
Krvavi protesti u Čikagu koji su promijenili istoriju
Naime, 1. maj obilježava se kao međunarodni praznik rada, u znak sjećanja na masovne proteste američkih radnika koji su 1886. godine u Čikagu izašli na ulice tražeći uvođenje osmočasovnog radnog vremena.
Poslije tri dana protesta, 3. maja došlo je do obračuna sa policijom kada su poginula četiri sindikalca.
Pobjesnili zbog zločina policije, grupa anarhista, predvođena Avgustom Spajsom i Albertom Parsonsom, pozvala je radnike da se i sami naoružaju i nastave proteste, piše Istorijski zabavnik.
Sljedećeg dana, osoba čiji identitet nikad nije utvrđen (vjeruje se da je u pitanju policijski agent-provokator) bacila je bombu koja je ubila sedam i ranila veliki broj policajaca. Gradske i državne vlasti pohapsile su osam anarhista, uključujući Parsonsa i Spajsa, optužile ih za ubistvo i osudile na smrt.
Dok je Parsonova pogrebna povorka prolazila gradom, oko 250.000 ljudi postrojilo se duž ulica Čikaga kako bi odali poštu i izrazili svoju solidarnost sa nepravedno pogubljenim radnicima.
Kako je 1. maj postao međunarodni praznik
Na Prvom kongresu 2. Internacionale, održanom 1889. godine, odlučeno je da 1. maj postane zajednički praznik svih radnika svijeta. Za radnike i sindikaliste širom planete, on predstavlja dan solidarnosti i borbe za bolje uslove rada koja se i danas vodi.
Zašto Amerikanci ne slave 1. maj?
Ironično, ali zemlja u kojoj je 1. maj simbolično “rođen” danas ne slavi ovaj praznik. Nakon Oktobarske revolucije 1. maj je postao državni praznik SSSR, a potom i svih komunističkih država.
Zbog ovih konotacija, neprimjerenih za kapitalističku državu, za vrijeme talasa “straha od crvene aždaje”, radnički pokreti SAD odrekli su se 1. maja. Kao Praznik rada u ovoj državi danas se praznuje prvi ponedjeljak u septembru.
Praznik rada u bivšoj Jugoslaviji
Ipak, svoj puni sjaj Praznik rada na ovim prostorima doživljava tek sa dolaskom komunističkih vlasti kada on postaje jedan od centralnih državnih praznika.
Održavane su velike vojne parade, prvo na Terazijama, a zatim na platou ispred nekadašnje Savezne skupštine i današnjem Bulevaru kralja Aleksandra. Sve je proticalo u znaku petokrake, srpa i čekića, trobojke druga Tita i njegovih drugova.
U tom periodu Praznik rada, ironično, postaje neradni dan. Ustaljuju se uranci uz logorske vatre (koji su u nekim krajevima ranije održavani 6. maja, na Đurđevdan), organizuju se odlasci u prirodu, a 1. maj počinje da podrazumijeva velike proslave uz piće i mnogo roštilja, prenosi Danas.
nezavisne.com
