Dnevnik starog Višegrada

ČETIRI SELA PRED JEDNIM EKRANOM

ISKRA-TV
VIŠEGRAD – Prvi telvizijski aparat u selo Češalj kod Višegrada donio je Luka Vuković seoski harmonikaš 1973. godine , koji je, kako kaže, svirajući na sijelima i vašarima „zarađivao para ko šaše“.

Bilo je to pravo čudo u selu, komšije su se često „nalazile u poslu „ samo da bi privirile začasak i „ vidjele slike koje se kreću“.

Luka i njegovi roditelji i braća morali su tako trpjeti iznenadnu navalu gostiju ali ih je to pomalo i zabavljalo i pružalo im priliku da pokažu tradicionalnu gostoprimljivost.

„Uzbuna je posebno bila kad su na Televiziji Beograd emitovali neki značajniji sportski događaji. Tako su naš slavski sto popunili a mnogi su i sjedjeli i na podu momci iz sela Haluga, Ubave, Koritnika i Češlja da bi gledali prenos boks meča između Kleja i Frejzera“, priča Luka.

[ads1]

Meč je održan u tri sata noću po srednjoevropskom vremenu a navijači su dolazili u Vukovića kuću da gledaju i fudbalske utakmice reprezentacije Jugoslavije.

„Sjećam se da smo tako, kao u bioskopu svi na „Iskrinom“ crno-bijelom televizoru gledali fudbalsku utakmicu između Jugoslavije i Francuske / 1:1/. Bučno se navijalo tako da se u kući orilo kao da je svadba u pitanju“, prisjeća se bivši harmonikaš.

Priča Luka kako je jedne zime snijeg polomio krovnu antenu a publika je gledala seriju „Gradić Pejton“. Domaćin nije imao vremena da se penje na krov da namješta antenu pa je umjesto nje stavljan običan ekser.

„Ni to nije puno pomagalo. Onda se slučajno na televizor popeo razmaženi mačak Toša i slika se smirila. Tako smo dok je epizoda trajala hranili mačka da ostane da čuči na televizoru“, smeška se Luka.

Prvi TV repetitor u višegradskoj opštini izgrađen je 1963. godine na Gornjoj Lijesci a prvi televizor je kupilo rukovodstvo Višegradske banje.

[ads2]

Sjeća se Luka da je sala u Staroj banji gdje je bio televizor bila stalno puna a gosti na novogodišnjem dočeku su više gledali u televizor i gegove glumaca Čkalje i Mije nego što su jeli i igrali .

Lukin „Iskrin“ lampaš otišao je u zasluženu penziju nakon 15 godina maksimalne upotrebe.

Zamijenio ga je kolor televizor EI iz Niša ali njega je, za razliku od lampaša, gledala samo Lukina porodica .

Radoje TASIĆ-visegradskevijesti.com