PRAVOSLAVLjE

Zatvorene oči Kosova

677z381_decani-manstir-ffff

 

Kako je Savet za zaštitu ljudskih prava i sloboda iz Prištine pretvorio oca Savu Janjića u organizatora i čuvara logora

Na traktorskoj prikolici stoji visoki riđi kaluđer i pridržava dva zarđala bureta puna nafte. Napunjena su na obližnjoj pumpi u selu Dečani. Sve je u pokretu, rat i bombardovanje su pitanje vremena. Burad se smešta u ugao podruma iza konaka u manastiru Visoki Dečani. Tu su i neko konzervirano povrće i hrana. Kaluđer drvenim gajbicama sakriva naftu, pa shvata koliko je to besmisleno, smeje se i kaže: „Bog će im zatvoriti oči, ako dođu da kradu!”

Srpske izbeglice koje je, iz okolnih sela, proterala takozvana oslobodilačka vojska Kosova hodaju besciljno dvorištem najlepše crkve na Balkanu. Iguman Teodosije (Šibalić) i njegov zamenik jeromonah Sava (Janjić) izgledaju kao ljudi koji se spremaju za nepogodu: prvi praktičan i sistematičan do detalja, a drugi za računarom – prati svaku vest, traži kontakte, analizira i priča o smirenju i smirivanju situacije, pokušava da oslušne šta misle i hoće da urade diplomate, kako ne bi došlo do rata.

 

[ads1]

 

„Nas će Sveti Kralj sačuvati, ali šta će da radi narod, gde će ljudi”, ponavlja otac Sava – već tada poznat po nadimku sajber monah.

Kad je zlo došlo i kad su bombardovanje i rat u potpunosti zahvatili svaki segment života, dečanski kaluđeri su otvorili kapije i za dve stotine albanskih izbeglica. „Njujork tajms” je o tome zapisao svedočenje Albanke Venere Ljokaj: „To su najbolji ljudi koje ćete ikada videti. Oni su Božji ljudi, čuli su kako Dečani gore i došli su da traže ljude. Pronašli su nas tamo na otvorenom, dok je sve okolo gorelo i rekli su nam: ’Drago nam je da vas vidimo žive. Budite razumni i pođite sa nama. Molimo vas dođite u manastir.’”

Sve što je imala ova svetinja, zadužbina srpskog kralja Stefana Dečanskog, jednako je podelila i Srbima i Albancima, uključujući i ono jadno povrće i „sakriveno” gorivo. Kad je rat završen otac Sava je, kako piše „Njujork tajms”, a ovih dana prenosi Portal „Kossev”, jasno formulisao nesreću: „Ovo je katastrofa biblijskih razmera, jer je prvo pobeglo albansko, a zatim i srpsko stanovništvo”.

Tvrdio je da su bombe pokrenule humanitarnu katastrofu, a što se izbeglica tiče samo je rekao: „Pružili smo im gostoprimstvo i veoma sam zahvalan što su ga prihvatili”.  Očekivalo se da tada počne period mira, povratka, očekivala se izgradnja demokratskih institucija.

Šta se od toga ostvarilo? Gde su učesnici tih događaja? Šta je sa Visokim Dečanima? Da li je zapadni svet zatvorio oči? Protekla je dvadeset jedna godina. Manastir oca Save, proglašen je 8. aprila za jedan od sedam najugroženijih spomenika kulture u Evropi 2021. Posle pažljivog razmatranja i ispitivanja, ugledna organizacija „Evropa nostra” koja radi više od 50 godina u oblastima kulturnog nasleđa donela je odluku – Visoki Dečani su ugroženi.  Najava i donošenje odluke pokrenuli su i mobilisali vlast, opoziciju, naučnike, NVO, medije, istoričare, razna udruženja, paraistoričare, veterane, obične građane Kosova da dokažu da to nije istina.

U tom jednoglasnom huku organizacija Savet za zaštitu ljudskih prava i sloboda iz Prištine došao je do zaključka kakav se do sada nije pojavljivao: albanske izbeglice iz 1999. su zapravo taoci, zatražena je istraga, a otac Sava Janjić je optužen „za moguće kršenje Zakona rata i humanitarnog prava”. Postao je neka vrsta organizatora i čuvara logora.

„Prema izjavama svedoka, po završetku rata u manastiru Dečani, pored raspoređivanja paravojnih formacija i redovnih srpskih snaga Albanci su držani kao taoci. Manastir Dečani je pretvoren u vojnu bazu u kojoj se delilo oružje mobilisanim Srbima”, piše u saopštenju organizacije koja je 1999. izveštavala o „spaljivanju” Albanaca u Trepči, o utapanju albanske dece koju su navodno u reku Ibar naterali Srbi. Nakon te vesti 17. marta 2004. izvršen je pogrom nad Srbima. Savet za zaštitu ljudskih prava na Kosovu (KMDLNj) je proizveo informacije koje su izazvale potpuni haos ili su ga podržavale.

Informacija o albanskim taocima u Visokim Dečanima i Savi Janjiću pogađa samo srce mržnje i otvara strahove koji mogu ponovo zapaliti nestabilni prostor sa krhkim institucijama. U opštem društvenom slaganju male i „kreativne” ekstremne grupe često preuzimaju vođstvo i manipulišu osećanjima ljudi. Većina u tom trenutku zatvori oči pred dobrom i normalnim vrednostima i jednostavno čeka da proizvedeni haos protutnji i „završi nacionalni posao”.

Čitava mreža takvih parainstitucija deluje na ovom prostoru i, uz saglasnost vlasti i javnosti, usmerena je prema onima koji se ne uklapaju u njihov koncept nacionalnih sloboda. Kada je 2007. ručnim raketnim bacačem napadnut manastir osvanuo je tekst „Zna se zašto je Sava Janjić pucao na manastir”. Iako je napadač uhapšen, laži su se širile, a manastir se neprekidno prikazuje kao punkt velikosrpske propagande i crkva koju su u srednjem veku Srbi preuzeli od Albanaca.

 

[ads2]

 

Poslednji napad Saveta (KMDLLj) na manastir Visoke Dečane ima tri nivoa. Prvi je gašenje Dečana kao simbola koji se nalazi na samom vrhu srpske kulturne baštine koja je po dubini na KiM fatalno ugrožena; drugi je eliminacija igumana Save Janjića i njegovo fizičko ugrožavanje, jer njegovo delovanje na planu pomirenja, međunarodnih kontakata i izgradnji demokratske atmosfere nadilazi sve kosovske albanske institucije; treći nivo je uništavanje jednog od najsvetlijih primera ljudskosti i njegovo pretvaranje u potpunu suprotnost – zbrinute izbeglice iz 1999. su pretvorene u taoce, a danas niko od njih dve stotine, zbog straha i pritiska, ne sme ni da pomene da je bio u Visokim Dečanima.

Da li su ti ljudi danas zatvorili oči? Vide li čoveka, s one strane dečanskog zida i da li im je neko zatvorio oči?

Jasno je da ta mala pravoslavna, duhovna, umetnička, tolerantna i demokratska oaza mora da opstane. Danas su garant njenog opstanka vojne snage Kfora, jer se kreira opasna atmosfera u kojoj mogu nestati ljudi i vekovima čuvano nasleđe. U tim vekovima manastir je plaćao Albance da ga čuvaju u doba turske vlasti. Kad su komunisti napravili svoju državu hramu su oduzeli 800 hektara zemlje. Iguman Makarije je zidao zid da sačuva malo bašte oko svetinje.

Na pitanje šta to radi odgovorio je: „Zidam zid bratstva i jedinstva!” Pod međunarodnim prisustvom, u našem vremenu, taj zid, radi zaštite, doziđivao je iguman Teodosije i govorio: „Zidam zid mira i tolerancije!” U složenim odnosima, u lažima i napadima, u zamenama teza i podmetanjima, u haosu koji ni Srbima, ni Albancima ne donosi ništa dobro ostaje ključno pitanje: ko je danas Kosovu zatvorio oči?

politika.rs