Sveštenik Borislav Petrić: Vaskrsenje je temelj hrišćanstva, ostali praznici nemaju smisao bez Vaskrsa
Sveštenik Srpske pravoslavne crkve Borislav Petrić izjavio je danas da je vaskrsenje temelj hrišćanstva, jer ostali praznici u hrišćanstvu nemaju smisao bez današnjeg dana. Petrić je, gostujući na Tanjug TV, rekao da sve počinje i sve se završava u vaskrsenju.
„To vidimo u bogosluženju crkvene godine, gde se sve svodi na to određivanje praznika, Vaskrsa i sve što se događa tokom godine, saobražava se vaskrsenju Hrista. I naravno, svaka nedelja je mali Vaskrs, svake nedelje se sećamo vaskrsenja Hristovog”, istakao je sveštenik SPC.
On je poručio da zahvaljujući Vaskrsu ljudi mogu da podnesu činjenicu da su smrtni. „Hrišćanstvo, kao i svaka druga vera, ima problem smrti. Sve druge probleme mi rešavamo, uspešno i neuspešno, tokom života, ali ova tema smrti, ako se ostavi kao takva, nas dovodi u beznađe, očaj, samosažaljenje, očajanje i depresiju. Vidimo već da mnogi ljudi žive tako, ali vera u Hrista i vera da je smrt pobeđena, simbolička i realna, nas dovodi do toga da mi možemo da podnesemo ovaj život”, rekao je Petrić.
Kako je rekao, iako su svakodnevno viđali čuda koja je činio, Hristovi učenici su se razbežali kada je on uhapšen i razapet, a tek nakon njegovog vaskrsenja se ponovo sabiraju kao crkva.
„Pune tri godine učenici sa njim svaki dan provode. Svaki dan viđaju čuda koja on čini i koja niko nikad nije činio, kunu se da će da budu sa njim, dobijaju smisao svojih života u njegovom prisustvu i dolazi taj događaj, a oni ga na neki način izdaju.
Zbog toga nije čudo što i mi imamo svoje životne poraze i drame koje su sastavni deo života, ali u blizini Božijoj bivamo bolji ljudi. Apostoli su u blizini Božijoj bolji ljudi i oni kasnije svi do jednog stradaju za Hrista”, objasnio je sagovornik Tanjuga. Petrić je naglasio da se cela nedelja pred Vaskrs zove Strasna nedelja jer se u toj nedelji hrišćani podsećaju stradanja Hristovog.
On je rekao da običaj farbanja jaja za Vaskrs, prema crkvenim knjigama, potiče iz 4. veka, mada ima naznaka da je taj običaj nastao još u 2. veku. „Imamo razne prakse, kao što mi, pravoslavni Srbi, imamo divne običaje, tako imaju Rumuni, Grci, Rusi, svako od njih, a da ne govorim za zapadni svet. Katolici imaju varijacije, a tek sam skoro saznao kakve oni običaje imaju.
Vidim ovih dana na raznim televizijama, od Čilea do Španije, i na jugu i na severu, razne običaje imaju, i neki od njih su za nas neobični.
Juče sam preko naše televizije video neke običaje u Americi, gde helikopteri bacaju deci neka jaja, koja su jestiva, pa se onda oni takmiče u tome da ih sakupe i ko ih prvi uzme, smatra se simbolom blagoslova”, poručio je Petrić. Dodao je da bi jaje trebalo da bude prva mrsna stvar koju hrišćani konzumiraju nakon liturgije jer jaje predstavlja simbol Vaskrsa.
Sveštenik SPC je rekao da su takmičenja u kucanju jajima osmišljena da bi se deca okupila oko crkve. „Mislim da je to lepa tradicija koja ima svoj smisao da ih saberemo kod crkve. Ima i drugih događaja koji su crkveni i vezani su za običajnosti.
Imamo običajnosti na Lazarevu subotu, na Vrbicu i na hramovne slave i na razne druge praznike koje su vezane za decu. Ako tu nema ljutnje i sukoba, onda je to sve divno”, objašnjava Petrić. Prema njegovim rečima, svi praznici imaju svoju simboliku jer su povezani i predstavljaju jednu celinu.
„Praznici nisu odvojeni, već su povezani i taj četrdeseti dan nakon Vaskrsa, koji je ujedno i hramovna slava našeg prestonog grada, radujemo mu se zajedno. Posle njega dolazi Silazak duha svetoga na apostole.
Tako da vaskrsenjem započinje sve i u vaskrsenju se sve završava”, rekao je on. Petrić je naglasio da se dan nakon Vaskrsa vernici sećaju pokojnika i na taj način pokazuju da za Boga nema mrtvih.
„Za nas su oni mrtvi, ali praznici, pogotovo Vaskrs, služe upravo da nas sabere, ne samo ukućane, prijatelje, komšije, srodnike, kolege, već da nas povežu sa onima bez kojih naš život nema smisla. To su svi naši dragi koji su se pre nas upokojili. Hoćemo da pokažemo da, našom verom, mi ujedno verujemo da ćemo ponovo biti jedno i sa njima”, rekao je on. Sveštenik je, govoreći o društvenoj krizi, rekao da Crkva uvek pokušava da deluje po dubini, a ne po površini, jer takav način daje bolji efekat.
„Hristos je tako došao u ovaj svet, tiho, u jednoj pećini vitlejemskoj, bez neke pompe, najave, buke, reklame. Tako se dešavaju i njegovo vaskrsenje i sva njegova nauka, ali kasnije dolazi do efekta.
Crkva to meri na drugi način i na nekim drugim aršinima, ali siguran sam u sve napore patrijarha i svih vladika i, evo, ja mogu u svoje ime da govorim da smo svakodnevno ulazili u domove tokom vaskršnjeg posta i osvećenja domova i dešavalo se da u jednoj kući bude petoro ljudi, a pet mišljenja.
Svi traže da premostimo to i tako bi trebalo da bude i verujem da će da bude”, naglasio je Petrić. Prema njegovim rečima, svaka kriza je prilika za ljude da budu bolji, jer kriza sama po sebi ne mora da znači ništa tragično. „Imali smo krizu i tokom korone, imali smo kriza i društvenih i političkih i imaćemo ih, siguran sam.
Prosto takav smo narod, to nam je negde svojstveno, ali ako sada čovek ubedi sebe da je zadovoljan time što ima prijatelje koji nisu realni, već na papiru ili na fotografijama, na društvenim mrežama, onda ulazimo u jedan lažni oblik postojanja.
Mi moramo sve to da iskusimo lično, pa i da se sa nekim, ako treba, posvađamo da bismo ga voleli. Apostoli su imali posle Hristovog vaskrsenja apostolski sabor gde su imali razmirice, nesuglasice, pa i svađe, ali su ostali braća”, poručio je on, prenosi Tanjug.
politika.rs