Aktuelnosti RS

Slučaj “Dobrovoljačka” – 25 godina bez pravde

dobrovoljacka

General Dušan Kovačević izjavio je, povodom 25 godina od masakra vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, da ne može da prihvati da se utvrđivanje odgovornosti i kažnjavanje počinilaca ovog zločina stavlja pod tepih kao smetnja političkim odnosima.

Kovačević, koji je bio desna ruka generala Milutina Kukanjca, komandanta Treće armije, i učesnik pregovora o izvlačenju vojske iz Sarajeva, rekao je za “Sputnjik” da ima dovoljno nepobitnih dokaza o zločinu u Dobrovoljačkoj ulici, a da pravosudne institucije BiH nisu učinile ništa na procesiranju krivaca.

On je upitao kako je moguće da se za svako ubistvo Muslimana i Hrvata sudi pred svim mogućim sudovima, a za ono što su uradili Srbima, ali i pripadnicima JNA nigdje.

General Kovačević ističe da je to strašno i nedopustivo, te da ne može da prihvati da se to stavlja pod tepih kao smetnja političkim odnosima, budući da pomirenja ima samo onda kad se raščisti prošlost.

“Svi političari kažu: `Pustimo prošlost, gledajmo budućnost`. Onaj ko to kaže je prevarant jer neće da otkrije u koju to budućnost svi Srbi treba da idu. Nama se u sto godina ponavlja apsolutno ista prošlost. Naša budućnost je prošlost – stradanje, nestajanje, zločini na pravdi Boga”, rekao je Kovačević i dodao da su Srbi stradali samo zato jer su pripadnici te nacije, pravoslavne vjere i što su željeli da budu svoji na svome.

Kovačević kaže da je Alija Izetbegović bio za drugi Kutiljerov mirovni plan, koji su svi potpisali, ali da je bio pod pritiskom američkog ambasadora u Beogradu Vorena Cimermana, Velike Britanije i Ganića, koji je bio predstavnik te radikalne strane koja je tražila da se Alija likvidira, jer je bio nepouzdan.

“Po dolasku iz Lisabona, Aliju niko od njih nije sačekao na aerodromu. Imao sam pristup obaveštajno-bezbednosnim informacijama. General Blagoje Adžić je zvao iz Beograda i rekao: `Zaštitite Izetbegovića, biće katastrofa!`. Priveli smo ga, zaštitili, objasnili o čemu se radi, a on je bio nepoverljiv”, rekao je Kovačević.

On kaže da je tada počeo napad na Komandu Druge vojne oblasti sa svih strana, gdje su izginuli ljudi, te da Izetbegović “nije mogao ništa da uradi, iako je bio voljan”.

“Narednog dana, 3. maja, Izetbegović je rekao da će svojim prisustvom garantovati bezbednost kolone pri izlasku vojske iz grada na teritoriju Lukavice sa koje smo slobodno mogli da odemo, ali kolona je napadnuta”, rekao je Kovačević.

On je naveo da su kolonu napali na mostu Drvenija sa svih strana pripadnici “Patriotske lige” i “Zelenih beretki”, ali da su uglavnom tu bili civili koji su otimali oružje i pucali u pripadnike JNA.

Kovačević kaže da je slučajno bio u vozilu saniteta u kome je poginulo nekoliko ljudi, između ostalih i ljekar Budimir Radulović, otac srpskog političara Saše Radulovića.

“Tražili su da izađemo iz vozila, ja nisam dozvolio. Psovali su, govorili da smo srbo-četnici, da je Bosna muslimanska, da ne može biti srpska i hrišćanska. Ponovo se čuo rafal, u kabini vozila, ubijen je doktor Radulović”, rekao je general Kovačević.

On dodaje da je naredio da vozilo saniteta krene prema Vojnoj bolnici, te da je na njega ponovo otvorena vatra iz džamije i obližnje knjižare na jednoj raskrsnici.

General Kovačević ispričao je da su u vozilu ubijeni i pukovnik Miro Sokić, po nacionalnosti Hrvat, dok je metkom u čelo pogođena građanka na službi u JNA Nurmela Šuko. General Kovačević, kaže da su, osim njega, tada ranjeni pukovnik Mićo Pantelić i vojnik Dragan Kovačević.

On kaže da se golgota kroz koju su prošli Srbi u Sarajevu prećutkuje pred sudovima i da se nikada o tome na bilo kom nivou ne razgovara, podsjetivši da je u Sarajevu prije rata živjelo više od 150.000 Srba, a sada ih je vrlo malo.

“Ja sam učesnik i gledao sam te muke i stradanja. Kao kad su fašisti kupili Jevreje, zatvarali ih, mlatili, silovali, ubijali. Nema nikakve razlike između onoga što sam gledao u filmovima i što sam doživljavao i video u Sarajevu”, rekao je Kovačević.

On navodi da su njegovoj kćerki i ženi, dok je bio u bolnici, stalno upadali u stan, pljačkali i prijetili da će ih odvesti u logor ili javnu kuću.

“Mojoj ženi su govorili da sam četnik i da na to imaju pravo, da imaju naređenje da od njih rade šta hoće, pa čak i da ih odvedu na streljanje. Pokazivali su papir po kome imaju odobrenje”, rekao je general Kovačević.

On kaže da su, zahvaljujući komšinici muslimanki, uspjeli tek 9. avgusta da izađu iz Sarajeva na sigurnu teritoriju.

JEDAN OD PRVIH I NAJKRVAVIJIH ZLOČINA NAD SRBIMA

Početkom maja 1992. godine, zločin nad nedužnim vojnicima, oficirima i građanskim licima na službi u JNA, tokom dogovorenog mirnog povlačenja iz Sarajeva, počinili su pripadnici takozvane Armije BiH, teritorijalne odbrane i paravojnih muslimanskih falangi kojima su komandovali osvjedočeni prijeratni kriminalci sarajevskog podzemlja.

Za samo nekoliko dana mučki su ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, dok ih je 207 zarobljeno.

Zločin paravojnih muslimanskih naoružanih formacija nad pripadnicima JNA 2. i 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, jedan je od prvih i najkrvavijih zločina nad Srbima u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu čije rane i danas bole jer porodice žrtava nikada nisu dobile pravnu satisfakciju, a federalne vlasti nikada nisu dozvolile postavljanje spomen-ploče nevinim žrtvama na mjestu zločina.

Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova donio je odluku da obilježavanje zločina u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu ove godine bude organizovano 3. maja, na dan stradanja pripadnika JNA, samo u Miljevićima u Istočnom Sarajevu, a ne i u federalnom Sarajevu, i ta odluka je iznuđena ponašanjem kantonalnih i federalnih vlasti.

Htjeli rat po svaku cijenu

General Kovačević navodi da je bilo više povoda za napad na vojnike JNA 3. maja 1992. godine, a da je prije svega, muslimansko rukovodstvo pod palicom Ejupa Ganića po svaku cijenu htjelo da dođe do rata, jer su procijenili da jedino tako mogu da dobiju suverenu državu koja će biti uređena kao islamska.

(Mondo)