Sretne ti bile rane, pošto su prošle i da ti zaželimo dobro zdravlje. Tim rečima se predstavnik Udruženja boraca naroodnooslobodilačkog rata obratio najstarijem nosiocu partizanske spomenice i silno ga obradovao.
Iako je napunio 103 godine, Milan Puzić ne krije osmeh, a i zdravlje ga dobro služi. Kaže, srećan je kad ćerku i njega neko obiđe, a i novčana pomoć, koju su mu doneli, dobro će mu doći. Seća se svojih ratnih podviga kao da je bilo juče.
– Sreća bio minus, pa krv nije mogla izaći, nego odmah se sledila, smrzla se. Kaže, u šta si ranjen, reko u desnu nogu, a on meni prebaci ovu nogu na ovu. Kaže, ja ću te vući, a ti se odapiri rukama i tako je mene spasio komandant bataljona – priča Milan.
Danas su mu ostala samo sećanja i fotografije, kaže nastariji partizan. Žao mu je što baš ove godine ostao bez onih koji su ga rado slušali – četiri ratna druga.
Ranjen je još dva puta, otkriva hrabri borac. Njegovi gosti kažu da im je čast što su dan proveli u njegovom društvu.
– On se čudi što toliko živi. Neretva ranjen, Sutjeska ranjen, a na sremskom frontu prebacio ga je helikopter i slučajno je ostao živ – kaže Rade Džajić, iz Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije, prenosi ATV.
– To su naši, možemo reći preci, a mi smo njihovi potomci. Oni kojih se mi moramo sa ponosom sećati i biti ponosni na ovakve ljude – poručuje Goran Šljivar, koordinator u Odjelenju za boračko-invalidsku zaštitu Gradske uprave Banjaluka.
atvbl.com