Aktuelni ovogodišnji požari na području Srebrenice, Rudog, Rogatice, i borjnih drugih lokaliteta, te nedavno ugašen veliki požar u Nacionalnom parku „Sutjeska“, pozivaju nas da u budućnosti moramo računati sa ovom vrstom elementarne nepogode kao sa redovnom pojavom, koja je na žalost u većini slučajeva izazvana ljudskim faktorom. Dodatno, dugotrajne suše, koje iz godine u godinu postaju sve izraženije, pozivaju na prilagođavanje lovnog gazdovanja i ovoj elementranoj nepogodi. I pored nadljudskih napora na gašenju požara, u kojima osim lokalnog stanovništva, radnika JPŠ „Šume Republike Srpske, vatrogasnih jedinica, ekipa civilne zaštite i drugih, obavezno učestvuju i lovci kao najbolji poznavaoci terena, zaustavljanje vatrene stigije nije moguće bez pomoći helikoptera. U požarima pored štete na šumama i vegetaciji, često stradaju i lovni objekti. Posljednji slučaj je zabilježen u Rudom, kada je pri požaru čija se vatrena linija portezala čak 20 kilometara, u potupnosti izgorjela lovačka kuća na Sedlanici.
U skladu sa navedenim, Lovački savez Republike Srpske poziva sve lovce da tokom vršenja lovnih i drugih aktivnosti u lovištu, a posebno u vrijeme suvih i sušnih perioda, vode računa u mjestima paljenja vatre na otvorenom, te i da ne napuštaju mjesto loženja dok se vatra nije u potpunosti ugasila.
Istovremeno, Savez poziva korisnike lovišta, da u narednom periodu posebnu pažnju posvete izgradnji pojilišta u lovištu, a naročito na bezvodnim terenima i terenima gdje je zabilježeno presušivanje vodotokova.
Požar u NP “Sutjeska” preti da ugrozi putnu komunikaciju Foča-Gacko – Energetski Portal
Generalno, suša kao elementarna nepogoda, rame uz rame sa velikim požarima i poplavama, već uzima danak i to kroz destabilizaciju pojedinih elemenata životne sredine, urušavajući tako ekološku ravnotežu u svakom segmentu.
Već smo u posljednjih nekoliko godina svi navikli na vijesti o velikim šumskim požarima širom Srpske, zatim na vijesti o smanjenju prinosa i sušenju poljoprivrednih kultura, te presušivanju pojedinih vodotoka, ali su sve jači alarmi šumarskih stručnjaka koji upozoravaju da je došlo do masovnog sušenja i obolijevanja šumskih kompleksa. Uzrok navedenih pojava gotovo svi traže u sve učestalijim ekstremnim sušama, koje po pravilu svake godine zahvataju i naše geografsko područje.
Tako je u proteklim godinama zabilježeno sušenje cijelih kompleksa šuma u BiH izazvanih napadima potkornjaka, čiji su kalamiteti izazvani prije svega „velikom ponudom“ fiziološki oslabljenih stabala u šumama. Pojava fiziološkog slabljenja stabala je direktno povezana sa sušnim periodima, kada dolazi do preranog odbacivanja lista i sušenja dijelova ili cijelih stabala. Nakon što ovi insekti nasele osušena ili oslabljena stabla, u njihovom nedostatku prelaze na zdrava stabla, koja se nedugo zatim suše. Pokraj potkornjaka, često se dešavaju i povoljne godine za razvoj gubara, koji se vrše veoma jake napade.
Uzrok pojave ovih gradacija insekata svakako jeste pad imuniteta stabala i cijelih sastojina, koji je definitivno izazvan ekstremnim sušama i potpomognut požarima, što direktno vodi ka sušenju cijelih šumskih kompleksa i stvaranju goleti, koje za sobom vuku posljedice nesagledivih razmjera na lokalnom, ali i globalnom nivou. Na pojavu suša najosjetljivija su stabla sa plićim korijenom, koja prva ostaju bez vode (npr. smrča), te omogućavaju dalju gradaciju insekata. Takođe, osušena stabla su pogodna za stvaranje velikih požara, koji svake godine direktno unište ogromne površine pod šumama, a samim tim i staništa velikog broja divljači.
Posljedice navedenih pojava se u javnosti uglavnom mjere kroz privredne gubitke, ali ipak se ne smije zaboraviti ekološki uticaj ovih procesa na cjelokupan lanac životne sredine. Potrebno je navesti da samo zdravi i veliki šumski kompleksi omogućavaju trajnost izvora, te svaka destabilizacija šuma dovodi do direktnog ugrožavanja ionako smanjenih kapaciteta izvora.
Istovremeno, presušivanje ili smanjenje vode u kanalima i vodotocima ravničarskih područja prouzrokuje migraciju divljači koja je vezana za ova staništa. Prema procjenama klimatoloških stručnjaka, utvrđeno je da je na snazi klimatski scenario koji vodi ka smanjenju padavina u ljetnom periodu za čak 20 odsto i povećanju srednje godišnje temperature za četiri stepena Celzijusa.
Naravno, sve navedeno moralo bi da zabrine i lovne radnike, jer ove pojave direktno ili indirektno utiču na divljač i njihova staništa. Posebno je potrebno uzeti u obzir da ove pojave nisu izolovane, već se mogu okarakterisati kao redovne pojave. Već smo svjedoci trajnog smanjenja ili presušivanja pojedinih vodotokova i izvora, što stvara potrebu za migracijom divljači u potrazi za vodom. Smanjenje vode, uz povećanje temperature, direktno utiče na produkciju biomase, kako u poljoprivrednim kulturama, tako i u prirodnim livadskim i šumskim staništima, smanjujući time stalnu ponudu svježe hrane za divljač. Takođe, promjene u strukturi šumskih ekosistema izazvane sušenjem pojedinih stabala, zatim i skraćivanjem vegetacionog perioda, dovode i do promjena u prizemnom spratu vegetacije, koja predstavlja najčešći izvor ishrane za divljač. Temperaturne oscilacije direktno utiču i na plodonošenje pojedinih vrsta, gdje nerijetko dolazi do potpunog izostanka plodonošenja pojedinih voćkarica, koje imaju veliku važnost u lancu ishrane divljači.
Poznato je da je voda u lancu ishrane divljači esencijalna materija, koja predstavlja osnovu za sve biohemijske procese koji su od životnog značaja za sve organizme. Divljač vodu uzima direktno iz vodotoka, ali i kroz korišćenje svježe zelene hrane, koja u sebi sadrži i do 80 odsto vode, za razliku od suve hrane koja posjeduje tek oko 10 odsto vode. Iz navedenog proizlazi da presušivanjem prirodnih pojilišta, uz skraćenje vegetacionog perioda i sušenje biljaka usljed suše, dolazi do direktne ugroženosti životinjskog ekosistema u svojim staništima. Takođe, navedeni procesi smanjuju zalihe prirodne hrane za divljač i u jesenjem i zimskom periodu.
Кao posljedicu toga imamo trend povećanja štete od strane divljači na obližnjim usjevima, stoci i voćnjacima.
Sve navedeno bi trebalo da zaintrigira lovne radnike da krenu na vrijeme da se prilagođavaju novonastalim uslovima u lovištima, te da planski pristupe sprovođenju kompenzacionih mjera, koje bi se ogledale kroz izgradnju stalnih pojilišta i hranilišta u gotovo svim dijelovima lovišta, zatim izgradnju remiza sastavljenih od vrsta otpornih na sušu. Bilo bi korisno u svim lovištima uvesti obavezu formiranja katastra izvora i vodotokova, te nad njima vršiti stalni monitoring. Takođe, uvođenjem stalnog monitoringa trebalo bi da se prate i promjene u strukturi ishrane na svim staništima divljači.
I na kraju, jasno se nameće zaključak da je neophodno prilagođavati se evidentnim klimatskim promjenama u svim sektorima života, pa tako i u lovnom gazdovanju.
Lovački savez Republike Srpske