Kolumne

Kolumna Slavko Tuševljak višegradski slikar, ‚‚Posiječene lipe i mi‚‚

16788341_10202877860103732_1006919519_n

Posječene lipe

Dragi moji Višegrađani i svi oni kojima je Višegrad u srcu, na početku ću samo da kažem koga smatram za Višegrađane. To su za mene svi oni koji su rođeni, žive ili su živjeli u Višegradu, svi oni koji ga vole bez obzira gde su i na kom kontinentu sada žive. Tu podrazumevam i sva ona raseljena lica koja su pobjegla od nemila u teškim ratnim vremenima, pronašla svoje skrovište u Višegradu i prihvatila ga kao svoj grad. Ko god misli suprotno neka se sjeti da smo svi mi nekad i od nekud došli. Nekad sentimentalno pomenem nas „stare“ Višegrađane bez ikakve zle namjere. Jednostavno, danas su oni marginalna skupina u svom gradu, a mogu mnogo toga o Višegradu da vam kažu. Mislim da je vrijeme da konačno prevaziđemo lokalizme i da se skupa, i mi stari i vi novi, borimo za ljepši i perspektivniji grad, jer svi smo zajedno Višegrađani. Tome sam i posvetio svoje tekstove. Negdje treba sačuvati staro urbano jezgro grada, a negdje izgraditi novo i ljepše. Urbanistički haos koji se taloži decenijama uzeo je maha i zbog toga nam je tako kako jeste. Ja ću samo ukazati na neke probleme i reći svoje ideje o tome bez namjere da se pravim pametan, a vi se uključite i ponudite svoje. Uvijek je dobro čuti više mišljenja. Ovoga puta pišem o nečemu po čemu je Višegrad bio prepoznatljiv: o lipama ispred Hotela Višegrad.

foto br. 1 Prije izgradnje hotela
foto br. 1 Prije izgradnje hotela

Miris lipa

Kada biste šetali iz pravca starog mosta prema gradu, prolazeći ispred jedne od najljepših ljetnih bašti (od Beograda do Dubrovnika, kako su govorili) polako bi vas opijao miris lipa, nešto po čemu je Hotel Višegrad bio prepoznatljiv kao hotel u Trebinju po svojim platanima. Verujte mi na riječ, čitav trg je znao mirisati na njih! Kada biste im se približili, iza njh je izranjao lijep plavkasti Hotel Višegrad, ušuškan u njihovu hladovinu. Drvored se prekidao sa početkom Lotikinog hotela (dobro ste čuli, i taj hotel postoji i dan-danas u Višegradu i njemu sam posvetio tekst kao neiskorišćenom biseru grada), a kasnije se nastavljao obalom Drine (sastavljen od topola i lipa) niz ulicu nekadašnje Jondže, današnju Ulicu Druge podrinjske brigade (i one su posječene, kao i bagrenje u Kozačkoj ulici ). O toj ulici i o „fantomskom podzidu“ ću posebno pisati. Većina lipa je posađena za vrijeme Austrougarske, a hotel je izgrađen vodeći računa da se lipe ne oštete. Mirisale su tu sve do jednog dana kada sam došao u Višegrad i, šetajući trgom na kojem sam odrastao, vidjeo da ih jednostavno nema… Bile su posječene…

foto br. 2 Poslije izgradnje
foto br. 2 Poslije izgradnje

Posle prvobitnog šoka i logičnog pitanja ko je i zašto to učinio, usledilo je objašnjenje: „Znaš, došao je neki baja, pokupovao sve, između ostalog i hotel… Lipe su mu valjda smetale da mu priđe… Ili je neki dugi razlog… Ne znam… Čaršija priča svašta“ . I nikome ništa… Obavezno kroz priču kažu „Ma, ćuti…“. E, to ćutanje, ta posledica tamnog vilajeta i mentaliteta koji se razvijao vijekovima pod osvajačima, dovelo nas je dovde. Niko od mojih Višegrađana nije stao ispred i rekao onu Balaševićevu „Ne lomite mi bagrenje“… Ono što je stotinu godina raslo posječeno je u trenu. Sva ona sjećanja i uspomene na prve korake ispod njihovog hlada, na šetnje zaljubljenih parova, posjekla je motorka za čas… Zamislite kada bi Trebinjci, ne daj Bože, posjekli svoje platane ispred hotela! Rekli bi da su ludi ili glupi ili oboje. E, mi smo svoje posjekli, pa vi zaključite šta smo…

foto br. 3 Poslije izgradnje
foto br. 3 Poslije izgradnje

Možda će se neko pitati zašto pišem o lipama koje su posječene prije desetak godina? Zato što nam se stalno iznova ponavljaju. Zar nije poslije njih porušena stara gimnazija, simbol jednog vremena, na istom tom trgu? I opet nikom ništa. Zar nismo mogli posaditi nove lipe? Dosad bi se pod njihov hlad već sakrio neko. Nisu to samo lipe, to je problem u nama da se odupremo lošem… Bilo kako bilo, lipa više nema. Ne pamtim kada je poslednji put novo stablo posađeno u centru grada. Čini mi se da niko ne shvata vrednost drvoreda i zašto su ih sredine kojima se divimo pune. Zato upućujem opštini i Hotelu molbu: posadite nove lipe za neke buduće klince…

4
foto br .4 Drvored u ” Jondzi “

 

U sledećem tekstu pisaću o Lotikinom hotelu.