Nakon oporavka na Krfu, srpska vojska krenula je u proboj Solunskog fronta još 1916. godine preko Kajmakčalana, ali su zbog odluke saveznika tu ostali u rovovima dve godine. Mnogi su položili život na teritoriji današnje Grčke i Severne Makedonije, a sećanja na njih čuvaju se i na manje poznatim stratištima.
Dvadesettrogodišnji Milan Divac počiva u plavoj grobnici, a njegovo ime od zaborava čuva praunuk Mladen Nedeljković, potomak njegove unuke. U podnožju Kajmakčalana odao je počast i poginulim saborcima pradede Lazara.
Ni grčki narod nije zaboravio srpske žrtve. “Mnogi su vojevali za našu slobodu. I sve ćemo učiniti da ta istorija ne bude zaboravljena”, poručuje Hristos Hadžijanidis, zamenik gradonačelnika Eksaplatanosa.
I baš kao u Srbiji, kada je u pitanju podušje, domaćice su pripremile trpezu.
Poslužili su domaće pite, sir, voće… i svakome spakovali na dar. To im je ostavljeno u nasleđe kao zavet iz rata, kako da i u miru dočekuju potomke srpskih vojnika.
Vasilios Barjaktaridis iz Konstantije kaže da su im preci uvek pričali o tim vremenima i obavezali ih na večnu ljubav dva bratska naroda.
Ana Arapadži iz Egzoplatanosa ističe da su Srbi bratski narod, i da su zahvalni što dolaze svake godine.
To je obaveza svih koji danas žive u slobodi, čije su osvajanje planirale slavne vojskovođe, a bitke predvodili neustrašivi oficiri.
[ads2]
“Ali su ih na svojim leđima i svojom krvlju osvojili mali vojnici. I oni su najčešće zaboravljeni, zato što su podvizi i bitke mnogi veći od njih samih”, smatra Miodrag Kapor, državni sekretar Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.
Nisu ih zaboravili potomci, a Nebojša Matejić je u kosturnici ostavio poruku pradedi da počiva spokojno. “Mi njegovi potomci još uvek živimo na tom imanju, još uvek oremo te naše i njegove njive, i od toga živimo”, kaže Matejić.
Tako neće biti uzaludna žrtva srpskih vojnika dok god u miru njihovi potomci pobeđuju u bici za bolji život, ali i čuvaju svaki pedalj zemlje natopljene krvlju predaka.
rts.rs