Kada je ova naredba bila pročitana i u vojsci, četrdeset, inače hrabrih i dobrih vojnika, izričito su rekli da se oni neće klanjati rimskim bogovima, jer su hrišćani. Svih četrdeset vojnika izvedeno je pred upravnika grada, koji ih je prvo savjetovao da se odreknu svoje vjere, ali kada su oni odbili ove savjete i pored predočenih muka koje ih čekaju, upravnik ih je kaznio bičevanjem, a onda ih bacio u tamnicu.
Vojnici su potom poslati i na vojni sud, pa pošto ni tamo nisu pristali da se odreknu svoje vjere, osuđeni su da nagi budu spušteni u jezero nadomak grada. Bila je jaka zima i duvao je hladan vjetar. Svu četrdesetoricu potjerali su nage u jezero, da tu prenoće stojeći u hladnoj vodi. Na brdu pokraj jezera nalazila se topla banja, i osuđenicima je bilo rečeno da će ih, ako se odreknu hrišćanstva, odmah prebaciti u tu banju.
Trpeći mraz i bolove, vojnici su istrajali, stalno hrabreći jedan drugoga i pjevajući himne Hristu Bogu. Samo jedan od vojnika nije mogao da izdrži muke, već se iskrao i otišao u toplo kupatilo gdje mu je na samom ulazu otkazalo srce, pa je odmah umro.
Tokom noći skoro svi stražari su pospali, a jedan, koji je ostao budan opazio je neku čudnu svjetlost koja je dolazila od svijetlih vijenaca koji su stajali nad glavama vojnika u vodi. Bilo je 39 vijenaca. Stražar, videći to, svuče sa sebe odijelo i stade među mučenike, moleći Boga, da pošto je i on bio hrišćanin, i njega pribroji trideset-devetorici stradalnika. Molba mu je bila uslišena, te on spazi iznad svoje glave četrdeseti svijetli mučenički vijenac.
Spomen ovim mučenicima je 9. marta, a u narodu taj dan je poznat pod nazivom Mladenci. Na ikoni se svetih četrdeset mučenika predstavlja kako nagi stoje u vodi, a nad glavama im svijetle mučenički vijenci.
rtrs