Na Svjetskom prvenstvu u fudbalu večeras će, u 23 časa po našem vremenu u Majamiju, biti odigrana utakmica za treće mjesto, u kojoj se sastaju Engleska i Francuska.
Nakon što su im snovi o svetskoj tituli ostali nedosanjani na posljednjem koraku pred veliko finale, fudbalski divovi Francuska i Engleska odmjeriće snage na “Hard Rok” stadionu.
Francuzi su u polufinalu poraženi od Španije sa 2:0 u meču gdje su bili potpuno nadigrani, dok je Engleska doživjela još jedan bolan poraz, izgubivši od Argentine 2:1.
Poraz Engleza bio je posebno dramatičan, jer su vodili golom Entonija Gordona sve do 85. minuta, da bi potom primili dva gola i ostali bez finala.
Duel starih rivala stoga nosi sa sobom ne samo borbu za bronzanu medalju, već i za nacionalni ponos, lične rekorde i pozitivan završetak naporne kampanje.
Oproštaj Dešana i borba Engleske sa negativnom tradicijom
Ovaj susret će imati poseban emotivni naboj za Francusku, jer će to biti posljednji meč na klupi selektora Didijea Dešana. Nakon četrnaest godina, jedne titule prvaka svijeta (2018), jednog finala (2022) i 187 utakmica na čelu nacionalnog tima, Dešan se oprašta, a pobjeda bi bila dostojan kraj jedne od najuspješnijih selektorskih era u istoriji francuskog fudbala.
Njegov tim je do polufinala stigao sa sedam uzastopnih pobjeda, ali je protiv Španije pokazao slabosti koje su ga koštale borbe za treću uzastopnu medalju sa finala Svjetskog prvenstva.
Sa druge strane, Engleska se suočava sa sopstvenim demonima. Selektor Tomas Tuhel našao se na meti kritika zbog, kako navijači smatraju, defanzivnih izmjena koje su Argentini predale inicijativu u polufinalu.
Pobjeda protiv Francuske donijela bi im najbolji plasman na Mundijalu još od titule 1966. godine, ali istorija im ne ide na ruku.
Engleska je do sada dva puta igrala meč za treće mjesto i oba puta je poražena – 1990. od Italije i 2018. od Belgije. Poraz u subotu učinio bi ih jedinom selekcijom u istoriji koja je tri puta izgubila u borbi za bronzu, što je negativan rekord koji će po svaku cijenu željeti da izbjegnu.
Istorija rivalstva i nedavna dominacija Francuske
Duel Francuske i Engleske je jedan od najstarijih i najintenzivnijih u međunarodnom fudbalu. Ovo će biti njihov 33. međusobni okršaj, a iznenađujuće za mnoge, Engleska ima bolji ukupan skor sa 17 pobjeda, naspram deset francuskih, uz pet neriješenih rezultata.
Međutim, većina tih pobjeda ostvarena je u ranim danima ovog rivalstva, između 1923. i 1949. godine, prije nego što je Francuska postala fudbalska velesila.
Novija istorija je, međutim, u potpunosti na strani Francuske. Engleska je zabilježila samo jednu pobjedu u posljednjih devet susreta, i to u prijateljskoj utakmici 2015. godine. Najsvežije sjećanje na mundijalski okršaj je ono iz Katara 2022, kada je Francuska u četvrtfinalu slavila sa 2:1.
Taj meč je ostao upamćen po promašenom penalu Harija Kejna za izjednačenje u finišu. Prije toga, Englezi su bili uspešniji na svjetskim prvenstvima 1966. (2:0) i 1982. (3:1). Francuzi su neporaženi u posljednja četiri takmičarska meča protiv Engleza, što im daje psihološku prednost uoči subotnjeg duela.
Mbape protiv Kejna za Zlatnu kopačku i borba za Peleov rekord
Iako timski cilj nije ostvaren, utakmica će imati ogroman takmičarski značaj za vodeće igrače oba tima. Kapiten Francuske Kilijan Mbape trenutno dijeli prvo mjesto na listi strijelaca turnira sa osam golova, koliko ima i Argentinac Lionel Mesi.
S obzirom na to da se asistencije računaju kao dodatni kriterijum, Mbapeu je potreban bar jedan gol kako bi osigurao prestižnu “Zlatnu kopačku”. Sa druge strane, napadač Engleske Hari Kejn i DŽud Belingem postigli su po šest golova, pa i oni imaju teoretsku šansu da, uz spektakularnu partiju, preuzmu vrh liste strelaca.
Pored borbe za najboljeg strijelca, u igri je još jedan rekord. Francuski plejmejker Majkl Olise je do sada upisao pet asistencija i potrebna mu je još jedna da izjednači rekord legendarnog Pelea po broju asistencija na jednom Mundijalu.
Očekuje se da oba selektora pruže šansu igračima sa manjom minutažom. U francuskom timu se očekuje nastup Rajana Šerkija, Markusa Tirama i Vorena Zair-Emerija, dok bi kod Engleza priliku mogli da dobiju Kobi Mainu, Ebereči Eze i Noni Madueke.
Najveći problem za Francuze je povreda leđa ključnog defanzivca Vilijama Salibe, zbog koje je morao da napusti igru u polufinalu, dok će Engleska biti bez Risa DŽejmsa.
Ove promjene u sastavima otvaraju prostor za otvoreniju i nepredvidljiviju utakmicu, u kojoj bi individualni kvalitet ofanzivaca mogao da dođe do punog izražaja.
RTS
