Jesen je nekada bila vreme kada se u seoskim domaćinstvima završavala berba i pripremale zalihe hrane za zimu. Pored krompira, luka i drugog povrća, posebno mesto imale su jabuke, jer su pojedine sorte mogle da se čuvaju mesecima bez posebne obrade.

Za razliku od voća koje se sušilo ili prerađivalo u kompote i slatko, jabuke namenjene za svežu upotrebu ostavljane su u podrumima, ostavama i drugim prostorijama u kojima je temperatura tokom zime bila relativno niska i stabilna.

Način čuvanja zavisio je od uslova koje je domaćinstvo imalo, ali su se određena pravila prenosila kroz generacije.