Arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije izjavio je danas u Božićnoj poruci da je to dan u kojem su se srele istina i milost, pravda i ljubav i istakao da slaveći taj praznik, ne obilježavamo samo sjećanje na nešto što se davno desilo, već silom blagodati Božije uvijek iznova dobijamo priliku da učestvujemo u događaju rođenja Hristovog.
Joanikije je u Božićnoj poruci naveo da se rađanje uvijek smatralo simbolom pobjede života, trajanja kroz produženje roda ljudskog, ali da tek Hristovim rođenjem svako rađanje na zemlji dobija svoj puni smisao, ne samo u vremenu, nego i u vječnosti.
“Svaki put kada se u nekom domu rodi dijete, kažu sveti Oci, Bog pokazuje svoje povjerenje u čovjeka i svijet koji su djela ruku njegovih. Stvoren po liku Božijem, bačen u smrtnu prašinu, ma kako i ma koliko živio, čovjek je bio rob svoje pale prirode, a samim tim i grijeha, smrti i prolaznosti”, poručio je Joanikije, saopšteno je iz Mitropolije crnogorsko-primorske.
Božić – “Nebozemna tajna”
On je istakao da se Božić, odnosno kako kaže, “Nebozemna tajna” koja se desila u istoriji, neprekidno dešava, i od tada do danas i do kraja svijeta i vijeka nikada neće prestati, ”ostajući svagda prisutna kao poziv i priziv svakom čovjeku koji dolazi na svijet”.
“Danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi od Djeve, danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi u Vitlejemu’. Tako pjeva crkva Hristova vijekovima, draga braćo i sestre, svjedočeći radost današnjeg Praznika u kome učestvuju i nebo i zemlja, Bog i čovjek i sva vidljiva i nevidljiva tvorevina. Bog je došao, ne radi jednog čovjeka, jednog naroda ili jednog pokoljenja, nego da sve ljude preobrazi, iscijeli i prizove u jedinstvo Vječne Istine, Pravde, Ljubavi i Radosti”, naveo je Joanikije.
Priprema za Božić
Naglasio je da Božićni post, molitva, ispovijest, pokajanje, praštanje, redovno prisustvo na bogosluženjima, sveto pričešće sve to hrišćane priprema za Božić.
Takođe, istakao je da čisteći svoj um, srce i dušu, čovjek počinje da posmatra svijet oko sebe, druge ljude i sebe samog na jedan novi, hristoliki i bogoliki način, osjećajući da nije stvoren samo kao broj, kao individua, koja treba da protutnji kroz vrijeme i nestane, iščezne.
”Do dolaska Hristovog, po riječima besmrtnog Njegoša, ‘Čovjeku je bila sreća nepoznata, prava sreća, za kom vječno trči; on joj ne zna mjere ni granice: što se više k vrhu slave penje, to je viši sreće neprijatelj. Naša zemlja, mati milionah, sina jednog ne mož ‘vjenčat srećom'”, naveo je Joanikije.
Prema njegovim riječima, rođenje Hristovo uliva osjećanje besmrtnosti u naša srca, ispunjavajući svaku poru našeg bića.
Radost i besmrtnost rođenja Hristovog
“Jer se ostvarilo ono što je Bog obećao, proroci najavljivali a pokoljenja čekala, da će Bog poslati Sina svoga Jedinorodnog, da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine nego da ima život vječni”, rekao je Joanikije.
Takođe, naglasio je da Božić sve ispunjava radošću, jer nam je on, kako kaže, “vaistinu početak spasenja”.
“U dolinu smrti i plača dolazi On – Sin Božiji koji postaje sin Djevin, postajući jedan od nas. Uzimajući ljudsku prirodu, On u svemu postaje podoban nama, osim u grijehu. ‘On, prevječni Bog, javi se na zemlji i sa ljudima poživi, i ovaplotivši se od Svete Djeve, ponizi Sebe uzevši obličje sluge i postade jednak tijelu smirenja našega, da nas učini jednakim liku slave njegove”, istakao je mitropolit crnogorski.
Joanikije je kazao da Isus Hristos dobrovoljno nosi naše slabosti, kao i da Hristos sa nama boluje, tuguje, pati, strada.
“I sam biva podvrgnut Zakonu, da bi nas oslobodio od svake osude, grijeha i smrti, da bi nam darovao slobodu slave djece Božije. Ovaj praznik sve ispunjava radošću jer nam je On vaistinu početak spasenja. Ne čudi što ni jedan praznik kao Božić nije toliko prisutan u narodnim običajima i tradicijama”, rekao je Joanikije.
Kako je istakao, gotovo da nema naroda na Zemlji koji nema neki svoj posebni izraz i način slavljenja Božića, naglasivši da se u našoj narodnoj tradiciji vijekovima čuvaju divni i blagosloveni običaji koji ispunjavaju radošću i ljepotom ove, kako kaže, “Blage dane”.
“Badnjak koji blagosiljamo, vatra oko koje se sabiramo, mirbožanje, polaznik, česnica, zdravice, darovi i sve te radnje zajedno pomažu nam da doživjeti sveobuhvatnu tajnu Vitlejemske pećine. Običaje koje smo primili trebalo bi njegovati i čuvati, ali i paziti da ne postanu sami sebi cilj, gubeći svoj suštinski, vjerski smisao”, dodao je on.
Nasljeđe predaka i poziv na pomirenje
Joanikije je istakao da u svjetlosti Božića mi vidimo i naše slavne pretke, koji su se nadahnjivali tajnom Rođenja Hristovog, i svetu pravoslavnu vjeru vijekovima čuvali predajući je nama, svojim potomcima kao najdragocjeniji dar.
“Za nju su nerijetko žrtvovali sve pa i svoje živote. Nažalost, 20. vijek je donio strašno stradanje našeg naroda, u kome smo zaboravili na Bogomladenca, vitlejemsku zvijezdu i mudrace i u kome je krvožedni car Irod postao mjera naših međusobnih odnosa. Rana bratomržnje još uvijek krvari i dužni smo da svi, prema svojim moćima, učinimo da se ona što prije zacijeli”, rekao je Joanikije.
Prema njegovim riječima, Božićni praznici su najbolja prilika da se, obasjani vječnom ljubavlju Bogomladenca Hrista, svi okupimo oko njegove kolijevke, da uz njegovu milost prevaziđemo naše zloćudne podjele, da se zagrlimo i mirbožamo kao dobri hrišćani i braća po Duhu Svetom.
“Uvijereni smo da svi žitelji ove zemlje koji misle dobro Crnoj Gori i svome potomstvu žele da se davnašnje bratske omraze iz Drugog svjetskog rata, koje nas i dalje opterećuju, ljudski prevaziđu i pošalju u prošlost. U tom pogledu najviše nam može pomoći sigurna i dobro provjerena istina kao što je rekao naš Gospod i Spasitelj ‘Poznajte istinu i istina će vas osloboditi'”, naglasio je Joanikije.
Poziv na istraživanje zločina i mir na Kosovu
Mitropolit crnogorsko-primorski je uputio još jednom poziv nadležne državne institucije Crne Gore da osnuju institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata, i nakon njega, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio.
“Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno. I pokazaće našu spremnost da svoju budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”, rekao je Joanikije.
Dodao je da i ovog Božića crkva molitve upućuje Bogu mira i ljubavi da u godini koja je pred nama daruje mir svim domovima gdje živi, kako kaže, raspeti srpski narod AP Kosovo i Metohija.
“Da prestanu progoni, pljačke i maltretiranja naše braće i sestara, kao i da se konačno na ovoj svetoj i zavjetnoj srpskoj zemlji stvore uslovi za život u miru sa svima, dostojan čovjeka”, poručio je Joanikije.
Božić kao zaštitnik porodice i braka
Istakao je da je za pravoslavne Hrišćane Božić uvijek bio simbol i zaštitnik pravoslavne porodice i braka.
“Način života, sistem vrijednosti i izazovi koji stoje pred savremenim čovjekom čine brak najugroženijom institucijom. Rezultat toga je sve veći broj razvedenih brakova i razbijenih porodica. Očevidno, slabljenje u vjeri, okrenutost sebi i želji za uživanjem dovode čovjeka do osjećaja egocentričnosti i samodovoljnosti. Jevanđeljske vrline, žrtva, ljubav, trpljenje, strpljenje sve više postaju strane za modernog čovjeka”, rekao je Joanikije.
Mitropolit Joanikije je ocijenio da očinstvo i materinstvo kao dar i priziv Božiji više nisu najveći ideal i vrijednost za koju vrijedi živjeti.
“Muž je sve manje branič žene i djeteta, a žena sve rijeđe stub i oslonac doma. Djeca lišena topline i blagoslova porodičnog doma traže smisao u porocima i pošastima koje im se nude na svakom koraku”, kazao je on.
Moderni izazovi i vraćanje vjeri
Joanikije je naglasio da vraćanjem Božiću mi vraćamo toplinu vjere i ljubavi u naše domove.
“Ugledajući se na Presvetu Bogomajku mi se učimo poslušnosti i smirenom služenju koje nas čini istinskim sinovima i kćerima Božijim. Ne smijemo ostati nijemi pred činjenicom da živimo u vremenu u kome napredak tehnologije, vještačka inteligencija i druga tehnička dostignuća u mnogome stvaraju jedan novi ambijent u kome čovjek živi. On, sa jedne strane olakšava praktični život, skraćuje vrijeme potrebno da se dođe do neke informacije, ali mnogo više donosi opasnosti i neizvjesnosti, prijeteći da ugrozi čovjekovo dostojanstvo”, dodao je on.
Joanikije je naglasio da se čovjek često obmanjuje činjenicom da je tehnika koja ga okružuje sve što mu je potrebno, kao i da su ljudi živi odnos sa bližnjima, odnosno gledanjem u lice brata svoga, zamijenili neprekidnim gledanjem bezličnih ekrana.
“Druženje i bratske razgovore zamijenili smo virtuelnim zajednicama koje čovjeka čine sve usamljenijim i otuđenijim. Ako se čovjek u potpunosti preda takvom načinu života to je put koji vodi u očajanje i besmisao. Rezultat toga je sve veći broj mladih, ranjenih duša koje pate i stradaju od trajne potištenosti i raznih psihosomatskih bolesti”, rekao je Joanikije.
Poziv mladima i završna poruka
Mitropolit je istakao da u Božićnoj radosti ohrabruje sve mlade da se usavršavaju u znanju, da napreduju u vjeri, obrazuju i školuju, trudeći se da žive moralnim i vrlinskim životom.
Kako je ocijenio, jedino tako će umnožiti darove i talente koje im je Bog dao, osposobiti se da blagovremeno formiraju svoje porodice i ostvariti puni smisao svoga života.
Takođe, poželio je da nam praznik rođenja Hristovog bude poziv da krenemo u susret Bogu, jer, kako kaže, u mjeri u kojoj naše srce ispuni radosti tog “Božanskog susreta”, u toj mjeri ćemo osjetiti i radost susreta sa bližnjima, kao i da ćemo u toj mjeri doživjeti i punoću radosti života.
“Neka svjetlost Vitlejemske pećine, draga djeco duhovna, ispuni svaki vaš dom, da obasjani Hristom jačate u vjeri, ljubavi i istini da je Bog sa nama, i da dolazi da nemoći naše liječi, bolesti iscijeli, pale podigne, tužne utješi, siromašne nahrani, svima da bude sve čuvajući nas i vodeći u Život vječni. Ispunjeni radošću današnjeg praznika, pjevajući anđelsku pjesmu, ‘Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja, sve vas, draga braćo i sestre, pozdravljamo najradosnijim pozdravom – Mir Božiji, Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!”, istakao je Joanikije.
Tanjug
