
Doktor Gugl učinio je veliku štetu u lečenju pacijenata, posebno hematoloških, umesto da nam je pružio podršku, kaže prof. Andreja Bogdanović, šef odseka za hematološku dijagnostiku KCS. Danas pacijenti o ishrani, lečenju najtežih hematoloških bolesti informacije uglavnom nalaze na internetu, a lekari kažu da to predstavlja ozbiljan problem.
„Mi ispravljamo štetu koja je nastala jer pacijenti konsultuju dr Gugla. Zbog informacija koje nalaze na internetu pacijenti se povlače u sebe, ulaze u depresiju, beže od stvarnosti. Bolesnik mora da razgovara sa lekarom koji ga leči, da sa njim reši sve nedoumice, da ga pita. Važno je i da postoje udruženja pacijenata, da razmene iskustrva i da se međusobvno druže”, rekao je Bogdanović novinarima u pauzi predavanja na velikom Međunarodnom kongresu hematologa koji se održava u Beogradu.
[ads1]
Navodi da danas postoje dve grupe pacijenata – fatalisti i borci – i da se prva grupa mnogo češće sreće u ordinacijama lekara.
Edukativni kongres hematologa okupio je više od 150 učesnika i predavača iz Amerike, Velike Britanije, Italije, Španije, Nemačke, Austrije, Hrvatske i Srbije. Skup je posvećen mijelofibrozi, retkom, malignom obolenju krvi.
Prof. Srđan Vertovšek kaže da je skup prilika da se razmene iskustva o toj bolesti. On je pohvalio zdravstveni sistem u Srbiji, jer je dijagnoza i tretman retkih bolesti kao što je mijelofibroza isti u Beogradu i Hjustonu.
„Nova saznanja se vrlo lako dele i novi tretmani su prisutni tu (u Beogradu) kao što su i u Hjustonu. Ovakvi skupovi su prilika da se razmene iskustva u dijagnostici i lečenju, ali i da se planiraju nove kliničke studije između SAD i Srbije”, naveo je on.
U Srbiji od ove bolesti boluje oko 150 pacijenata, a od 2016. godine oni dobijaju savremenu terapiju. Kod ovih pacijenata normalna kostna srž (meko tkivo unutar kostiju) se postepeno menja, pa telo ne može da stvara normalne krvne ćelije,prenosi Tanjug.
[ads2]
Mijelofibroza se retko javlja kod dece i mladih osoba, najčešće pogađa osobe izmedu 60 i 70 godina. U najranijim stadijumima bolesti, mnogi pacijenti nemaju simptome i znake, a kako bolest napreduje javljaju se osećaj umora, slabost, bolovi, uvećanje slezine, bledilo kože, sklonost pojavi modrica i krvarenja, pojačano znojenje tokom spavanja, povišena temperatura, bolovi u kostima.
Prof. Bogdanović pojašnjava da je veliki problem u Srbiji što se pacijenti kasno obrate hematologu i što se dosta vremena izgubi jer su simptomi bolesti nespecifični.
politika.rs





