Kultura

Vesnik Nobelove nagrade

Andric

 

Poznati foto-reporter „Politike” Stevan Kragujević prvi je te 1961. na ulici saopštio Ivi Andriću da je dobio visoko svetsko priznanje, a onda su zajedno odšetali do piščevog stana gde su ga uveliko čekali novinari i prijatelji

Valjda je samo sudbina odredila da se tog dana, sada već daleke 1961. godine, ispred Skupštine grada Beograda, sretnu poznati književnik Ivo Andrić i foto-reporter i urednik fotografije „Politike” Stevan Kragujević.

Znajući za tu redovnu putanju u Andrićevim šetnjama, legendarni Steva spontano je pohitao da ga i tom posebnom prilikom sretne, da ga pozdravi, a onda je slavnom piscu saopštio vest koja je već obišla svet, a koju on još nije čuo.

– Dobili ste Nobelovu nagradu – rekao je Kragujević i čvrsto mu stisnuo ruku.

Andrić je bio zatečen. I, u to očigledno nije poverovao. Kako je blizu stanovao, zajedno su krenuli ka piščevom stanu. Tamo se, što u hodniku, što u stanu, uveliko tiskala poveća grupa novinara. Počeli su da pristižu i prijatelji. Kako se Steva nikad nije odvajao od foto-aparata, a koji je u tom trenutku zlata bio vredan, odmah je počeo da snima sve što se događa u Andrićevom domu.

 

[ads1]

 

 

Te fotografije, koje je „Magazinu” ustupila za objavljivanje njegova ćerka Tatjana Tanja Kragujević, danas su istorijsko blago.

– Koliko se sećam onoga što mi je otac pričao – pojašnjava poznata pesnikinja – Andriću je nagradu prva čestitala tašta, majka njegove supruge Milice Babić koja je u tom trenutku bila odsutna. Vrlo brzo je, s buketom cveća, pristigao i gospodin Rene Balding, umesto odsutnog švedskog ambasadora. On je piscu na srpskom jeziku čestitao nagradu, a onda su seli i nazdravili tom svečanom trenutku. Naravno, tata je sve to zabeležio foto-aparatom.

Buket cveća od predstavnika švedske ambasade

Tri decenije s Titom

Nije slavni pisac ni slutio šta će mu se dogoditi tog dana kad je stigla vest da je dobio Nobelovu nagradu. Kragujević je u tom trenutku, kao i mnogo puta pre i posle toga, imao istančan refleks, snimajući sve što se događa u stanu. Iako vazda skroman, Andrić nije mogao da sakrije osmeh i zadovoljstvo. Među mnogobrojnim snimcima je i onaj kad se, u prisustvu supruge, na vest o nagradi, obraća novinarima. Fotografija odaje koliko zbunjenost značajem događaja i neočekivanim priznanjem, toliko i urođenu piščevu skromnost.

Ko je, zapravo, bio jedan od najpoznatijih jugoslovenskih i „Politikinih” foto-reportera koji je sve ovo snimio?

Prve zanimljive fotose načinio u rodnoj Senti, kao petnaestogodišnjak. Zanat je završio kod Danila Jakšića. Za Stevu fotografija je bila svedočanstvo o događaju. Od slike je tražio koliko neponovljivost svedočenja, toliko i umetničku vizuru. Najčešće je postizao i jedno i drugo, zbog čega mu je bilo veoma stalo do naznake autorstva, odnosno potpisa ispod fotografije, koja svedoči i o onome koji ju je načinio. Uspeo je da to ostvari, kako u „Politici”, tako i u drugim medijima, kao svojevrsnu afirmaciju fotografske profesije.

Tri decenije proveo je kao akreditovani reporter u kabinetu predsednika Tita. Načinio je seriju njegovih portreta koji su predstavljani na izložbama i koji se i danas mogu videti na „Vikipediji”.

– Otac se fotografijom bavio od najranije mladosti do kraja života – primećuje naša sagovornica. – Posebna skupštinska akreditacija nije mu ukinuta ni kad je zvanično prestao da radi u „Politici”. Na njegovim negativima ostalo je zabeleženo kad je sneg pokrio konjanike Tome Rosandića ispred skupštine, jesen u Pionirskom parku… Mnoge njegove slike ostale su trajni dokument o ljudima, profesijama, događajima. O tome posebno svedoči foto-monografija „Prostor večnosti” koju je priredio doajen fotografije Borivoj Mirosavljević (Foto, kino i video savez Vojvodine, Novi Sad, 2003), povodom godinu dana od Stevanovog odlaska.

Tanja Kragujević s ocem Stevanom

Portreti slavnih

Upamtila je Tanja svog oca i po mirisu fotografija tek urađenih, gotovo neosušenih, kad bi osvanule u njihovom domu. Stvarane su u maloj foto-laboratoriji, improvizovanoj u kupatilu, nad kadom.

– Išla sam s ocem gde god je bilo moguće – evocira uspomene. – Vodio me je na utakmice, pozorišne predstave, često i na doček zvanica na starom aerodromu u Batajnici.

Novinarska i društvena priznanja, bogatu građu u fotografijama i negativima Tanja je predala, kao porodični legat, Istorijskom arhivu Beograda, a njen i legat njenog oca postoji i u Udruženju „Adligat”, kao i u Istorijskom arhivu u Senti.

Najobimnija Kragujevićeva građa je, ipak, u Muzeju Jugoslavije, sačuvana strpljivim radom kustosa Radovana Cukića, direktorke Nede Knežević i ostalih vrednih saradnika ovog kolektiva. Tamo se nalazi 26.000 negativa i 2.913 fotografija.

Da nije njega bilo, vazda sa foto-aparatom, danas ne bismo imali mnoge ovekovečene događaje u negdašnjoj Jugoslaviji. Bogata je i galerija likova koje je snimao: Nehru, Naser, Hruščov, Indira Gandi, britanska kraljica Elizabeta, Edvard Kenedi, ali i Bobi Fišer, Orson Vels, Elizabet Tejlor, Jul Briner…

 

[ads2]

 

 

U zemlji je, osim Andrića, snimao i Branka Ćopića, Dobricu Ćosića, Desanku Maksimović, Vaska Popu, Stevana Raičkovića. Bilo je i takvih koji su želeli da im baš on načini portret, poput kompozitora i gitariste Jovana Jovičića, dirigenta Đure Jakšića, novinara Lonija Daviča, zaslužnog za njegov dolazak u „Politiku”. Njegov objektiv „ulovio” je i Duška Radovića, Oskara Daviča, kosmonauta Nila Armstronga, opersku zvezdu Marija del Monaka.

U legatima su sačuvana i mnoga lična Kragujevićeva dokumenta: ugovori o profesionalnom angažovanju, nagrade, priznanja, poklon satovi, foto-aparati i oprema, predmeti koji se dotiču njegovog rada u „Politici”, poput klišea za štampu i propagandnog materijala. Tu je i kolekcija pozivnica za različite društveno-političke i kulturne događaje.

PORTRET KAO INSPIRACIJA

U Istorijskom arhivu Beograda čuva se i Andrićev portret koji je, na dan kad mu je saopšteno da je dobio Nobelovu nagradu, načinio Stevan Kragujević. Portret je odneo piscu i od njega dobio autogram za svoju ćerku, tada 15-godišnju Tatjanu. Posveta je napisana čitko, ćirilicom. Ova fotografija je česta inspiracija mnogim slikarima, kao što je to slučaj i s Goranom Jevtićem iz Sremskih Karlovaca. Nažalost, mnogi i ne znaju da je portret po kojem rade slike Kragujevićevo delo.

OSNOVAO „U SLICI I REČI

Dubok stvaralački trag ostavio je Stevan Kragujević u „Politici”, od 1953. kad je u nju kročio do penzionisanja 1982. godine. S urednikom Ljubomirom Stojovićem osnovao je rubriku „U slici i reči” koja je isticala punu vrednost fotografije, a u kojoj su najčešće objavljivani njegovi prilozi.

Legat u Muzeju Jugoslavije sadrži i značajan broj privatnih snimaka na kojima su, osim Stevana, i njegova supruga Leposava, inače spikerka Radio Beograda, i ćerka Tanja, poznata pesnikinja. Na njima su zabeleženi mnogobrojni momenti iz njihovog života, porodičnih putovanja, prijatelji i rodbina. Sve je to dragoceno ne samo za porodičnu istoriju već i kao prikaz privatnog života u epohi.

 

politika.rs