IstorijaPRAVOSLAVLjESrbija

Tragovi srpske državnosti

Tragovi srpske državnosti – nismo tikva bez korena

Dvorova iz prošlosti mi Srbi nemamo, ali smo zasejani crkvama i manastirima. Crkve i manastiri, zadužbine naših vladara, bili su prava kuća čobaninu i pravi dvor vladaru – zapisala je Isidora Sekulić

Resava, raskoš iza bedema

Manastir Resava vrlo rano počinje da se naziva i Manasija. Svi ostali hramovi u Srbiji su bili nemasija jer nisu imali sjaj i raskoš zadužbine despota Stefana. Na potomke je Manasija ostavljala snažan utisak, pa anonimni letopisac Karlovačkog rodoslova navodi da „prizrenske crkve patos i dečanska crkva i pećka priprata i banjsko zlato i resavsko pisnije ne obretajet se nigdeže”.

Sveti ratnici

Despot Stefan, sjajno obrazovani aristokrata, kosmopolita, ljubitelj i dobro obavešteni znalac umetnosti, doveo je najiskusnije živopisce, tada najbolje u čitavom vizantijskom umetničkom krugu da naslikaju freske u Resavi. Jedna od najpoznatijih i najlepših fresaka nalazi se u pevnicama i na njoj su predstavljeni sveti ratnici: Sv. Đorđe, Sv. Dimitrije, Sv. Prokopije, Sv. Artemije, Sv. Jakov Persijanac i Sv. Jevstatije nalaze se u južnoj pevnici, a u severnoj su Sv. Teodor Tiron (?), Sv. Teodor Stratilat, Sv. Merkurije, Sv. Nikita, Sv. Nestor i Sv. Areta. U Srbiji despota Stefana, u vreme nezaustavljive turske najezde, odabrani borci i pouzdani branitelji Hristove vere, zazivani u molitvama vernika i ktitora, pružali su nadu i pouzdanje. Neki od njih predstavljeni su u pozama ratne pripravnosti, a neki u paradnom stavu kakve elitne smotre. Svi su u punoj vojničkoj opremi, sa figurama klasičnih proporcija, čvrstih stavova tela, naglašenog volumena (sa sajta manasija.rs).

Zadužbinari

Knez Stracimir – Gradac kod Čačka
Knez Miroslav – Sveti Petar kod Bijelog Polja
Veliki župan Stefan Nemanja – Bogorodica i Sveti Nikola kod Kuršumlije, Đurđevi stupovi, Studenica, Hilandar, Sveti Đorđe (nema ostataka), Sveti Nikola (nema ostataka)
Kralj Stefan Prvovenčani – Žiča, Pridvorica, Bogorodica
Kralj Radoslav – dodaje pripratu Studenici
Kralj Vladislav – Mileševa
Kralj Uroš I – Sopoćani
Kraljica Jelena Anžujska – Gradac kod Raške
Kralj Dragutin – Sveti Ahilije u Arilju; predanje mu pripisuje i osnivanje tri fruškogorska manastira: Bešenovo, Velika Remeta i Mala Remeta
Kralj Milutin – Sveti Jovan, Banjska, Sveti Đorđe u Starom Nagoričanu, Gračanica, Bogorodica Ljeviška, Kraljeva crkva u Studenici, obnovio Prohor Pčinjski, srpski Manastir Svetih arhangela u Jerusalimu…
Kralj Vladislav II – Manastir Tavna kod Bijeljine (zajedno sa bratom Urošicom)
Kralj Stefan Dečanski – Visoki Dečani
Car Dušan – Sveti arhangeli, započeo Matejče
Car Uroš V – dovršio Matejče
Jovan Uroš Paleolog – Meteori
Kralj Vukašin i Kralj Marko Mrnjavčevići – Sveti Arhangeli kod Prilepa
Knez Lazar Hrebeljanović – Ravanica
Despot Stefan Lazarević – Manasija
Despot Đurađ Branković – Mala crkva u Smederevu
Vožd Karađorđe Petrović – Crkva u Topoli
Knez Miloš Obrenović – Saborna crkva u Beogradu, Crkva u Topčideru….
Knez Aleksandar Karađorđević – Crkva Zahvalnica u Radovanjskom lugu
Knez Mihailo Obrenović – Narodno pozorište u Beogradu
Kralj Milan Obrenović obnovio i krunisao se u Žiči
Kralj Aleksandar Obrenović – Sveta Petka Iverica*
Kralj Petar Karađorđević – Sveti Đorđe na Oplencu
Kralj Aleksandar Karađorđević – Sveti Andrej Prvozvani na Dedinju
Knez Pavle Karađorđević – Beli dvor na Dedinju
*Crkvu Ivericu su podigli oficiri kada je prestolonaslednik Aleksandar spasen od davljenja u Bijaricu. Kasnije su ga oficiri ubili.

Tekst i fotografije: Dragan Bosnić (Iz knjige „Srbija koja mi nedostaje”)

Gračanica (Foto Dragan Bosnić)

Burna istorija Gračanice

Manastir Gračanicu sagradio je kralj Milutin između 1315. i 1321. i posvetio Uspenju Presvete Bogorodice. To je bila i poslednja od 42 zadužbine koje je izgradio od Beograda, Soluna i Barija do Jerusalima i Carigrada, za 42 godine svoje vladavine.

Kralj Milutin se ženio više puta, prvo tesalskom princezom, pa sestrom žene svoga brata Dragutina – Jelisavetom, zatim Anom, ćerkom bugarskog kralja Đorđa Tertera. Njegova žena bila je i Simonida, ćerka vizantijskog cara Andronika koja se posle smrti muža zamonašila u jednom manastiru u Carigradu. Upravo ona je i bila inspiracija za danas najpoznatiju fresku u manastiru Gračanici. Nakon što je oštećena na mestima gde su bile naslikane kraljičine oči, pesnik Milan Rakić posvetio joj je stihove („Arbanas ti je nožem izbo oči…”) u jednoj od svojih najlepših pesama.

Manastir se nalazi u istoimenom selu desetak kilometara od Prištine. Tokom 14. i 15. veka duhovna slava svetinje je bila na vrhuncu i ovde je živelo stotine monaha. U 16. veku ovde je radila i prva štamparija. Kasnije, usled velikih turskih zuluma, manastir je napušten i crkva je služila za parohijske potrebe. Posle Drugog svetskog rata obnovile su ga monahinje i od tada on služi kao ženski manastir.

Crkva Uspenja Bogorodice je jedini sačuvani objekat srednjovekovnog manastira Gračanice. Sa pet kupola predstavlja vrhunsko ostvarenje vizantijskog umetničkog kruga 14. veka. Stradala je više puta, prvo u vreme Kosovske bitke, a zatim u 15. veku.

Burna je istorija Gračanice: 1903. prokrijumčareno je i postavljeno crkveno zvono. Tada se, prvi put od 16. veka, oglasilo. Izbijanjem Prvog balkanskog rata u oktobru 1912. manastir je konačno dospeo u srpske ruke. Za vreme Prvog svetskog rata opljačkali su ga Bugari. Uoči Drugog svetskog rata sagrađeni su veliki konak i dve zgrade, porta je ograđena i napravljena je velika kapija.

Osim freske na kojoj su Simonida i kralj Milutin, značajne su i freske sa ciklusima Vaseljenskih sabora, Akatista Presvete Bogorodice i Rođenja Gospodnjeg. Na zidovima su i portreti srpskih arhiepiskopa i patrijaraha kao i pogrebna scena gračaničkog mitropolita Dionisija.

Gračanička riznica je uništena u požarima 1379. i 1383. godine U manastiru se i danas čuva zbirka starih ikona među kojima je najznačajnija ikona Hrista Milostivog iz 14. veka, jedinstvena po svojim dimenzijama (269 cm h 139 cm).

Kao i drugi Milutinovi manastiri, Gračanica je vekovima, iako pljačkana, skrnavljena i napadana, ostala simbol ponosa svog naroda, održavajući ga u životu u teškim vremenima.

/magazin.politika.rs/