Aktuelnosti Višegrad

“Starobrodske suze“ – četvrta knjiga Dabra i Sokola o zločinima ustaša nad Srbima, 1942. godine u Starom Brodu i Miloševićima

CD5F6751-189E-4A05-B54F-F2C34852687B

„Starobrodske suze“ – četvrta knjiga Dabra i Sokola o zločinima ustaša nad Srbima, 1942. godine u Starom Brodu i Miloševićima

MEDIJSKI DOPRINOS KULTURI SJEĆANjA

Uz blagoslov Mitropolita dabrobosanskog gospodina Hrizostoma, Izdavačka kuća „Dabar“ i SSD „Soko“ objavili su četvrtu knjigu o zločinima ustaša nad Srbima 1942. godine u Starom Brodu i Miloševićima, pod naslovom „Starobrodske suze“, autora Aleksandra Savića.
Uz tri knjige i više tekstova u časopisima „Dabar“ i „Soko“, članovi njihovih redakcija koje svojim idejama i akcijama usmjerava Aleksandar Savić, hronološki su pratili i prate sve aktivnosti na otkrivanju činjenica vezanih za zločine nad srpskom nejači početkom 1942. godine u Starom Brodu i Miloševićima, kao i brojnim stratištima na putu kojim su hodili prograni Srbi ka ovim mjestima u kanjonu Drine. Pratili su i gradnju sadašnjeg Spomen kompleksa u Starom Brodu, koji je za kratko vrijeme postao mjesto hodočašća brojnih ljudi koji se ovdje poklanjaju sjenima Starobrodskih mučenika.

[ads1]
Uz njih, oživljavanju kulture sjećanja na ratno stradanje Starobrodskih mučenika značajno su doprinijeli autori više dokumentarnih filmova, a istina o stravičnim ustaškim zločinima za kratko vrijeme je medijski afirmisana. Pored tri knjige, tome su najviše doprinijeli i brojni autori još brojnijih novinskih tekstova – izvještaja, osvrta i reportaža o ovom zločinu koga su smišljeno, organizovano i ciljano počinile ustaše Francetićeve Crne legije, u kojoj su bili najbrojniji muslimani.

0108DB23-95E2-4B17-8EA3-B58ABC300F91
Decenijama nakon Drugog svjetskog rata o ovom užasnom zločinu preživjele žrtve su morale da ćute. Svako ko je javno govorio i tražio da se poznati krvnici kazne je hapšen i proganjan od strane UDBE.
-Polazeći od ovih činjenica, Aleksandar Savić, autor ovog zbornika samo dijela, od mnoštva, novinskih tekstova priredio je još jednu knjigu za čitanje, prepričavanje i čuvanje za nova pokolenja. Jer, kako on kaže, „dosta smo šapatom jedni drugima prenosili detalje istine o ovim zločinima“. On smatra da su internet i dokumentarni filmovi značajni, ali da su novinski tekstovi, a knjige pogotovo, trajni biljeg za naše sadašnje i buduće generacije, rasute posljednjih godina diljem svijeta, ističe urednik ovog izdanja, Slavko Heleta.
Vođeni tom idejom članovi redakcija „Dabra“ i „Sokola“ u saradnji sa nadležnim sveštenikom Protojerejom stavroforom Draganom Vukotićem i uz svesrdnu podršku arhimandrita Jovana Gardovića, urednika Izdavačke kuće „Dabar“ i duhovnika „Sokola“, čitaocima se nudi još jedna knjiga o ovim monstruoznim zločinima, za koje nikad i niko nije odgovarao.
– Istine smo se bojali zbog mira i spokoja preostalih srodnika i njihovih potomaka. A i oni stekoše potomke. Onda poteče priča na slavama, daćama, svadbama o Starom Brodu i Miloševićima. I starobrodske šume i livade su pričale. I tako nasta do tad ne ispričana poema Stari Brod i Miloševići. Nasta i više neće nestati, već će se vječno pričati i kazivati. Na obali rijeke utka se krst i bogomolja, dar sužnjima i paćenicima. Krstaš-biljeg će vječno pričati i govoriti umjesto potomaka i potomaka potomaka, ističe Aleksandar Savić u uvodniku ove knjige i dodaje „eto Božijeg blagoslova za sve one u Drini iz 1942. godine i one pored Drine sa desne i lijeve strane. Drino, grobnico naša zaustavi se u Starom Brodu, bar na trenutak baci bjeličasti talas na bijelu krstaču i speri naš dugogodišnji zaborav za sve stradalnike i paćenike. A generaciji koja raste daj snage da oprosti, a ne zaboravi“.

[ads2]

Izdavači ove knjige poručuju da istraživanja o ovim zločinima žele usmjeriti i na ulogu Milana Nedića, generala bivše jugoslavenske vojske, a tada premijera okupirane Srbije, za mnoge kontroverzne ličnosti, jer je upravo on zatražio od Nijemaca da zaustave taj monstruozni pokolj srpske nejači u kanjonu Drine, što su oni i učinili.
Brojni Srbi koji su imali sreću da u tom ratnom vrtlogu preću Drinu prije i nakon ovih zločina, u krajnjoj bijedi i neimaštini, davali su svoju djecu Komesarijatu za izbjeglice u Srbiji, koji su ih sprovodili u sabirni centar u Matarušku Banju. Tako je na stotine srpskih siročića spašeno od gladi i bolesti, a nakon Drugog svjetskog rata su tu djecu upućivali u hraniteljske porodice, najviše po Vojvodini, gdje su se školovali i osamostaljivali za život.

C8D6E840-1AA7-4764-A6B8-0AB9A4F5589A
Ovakve knjige se čitaju, posuđuju i čuvaju za buduća pokolenja – da znaju kroz šta su njihovi predci prošli tokom Drugog svjetskog rata, ali i svih dosadašnjih ratova nametnutih od raznih tuđina.
-I na kraju dragi moji, šta mi hoćemo na Drini i na Starom Brodu kao sinonimu našeg stradanja? Pa ovaj narod hoće da postoji, pobogu ljudi. Po svome i na svome da postoji, poručuje Aleksandar Savić, autor ove knjige.

Izdavačka sekcija SSD“Soko“