Višegrad – Slikari su tragači za svjetlosnom nijansom. Hvatači lomljivosti vazduha. Oko sokolovo, u kojem se ogleda moć svjetlosti i sjene. Mađioničari koji boju iz prirode vaskrsnu na bjelini slikarskog prostora i beskraja horizonta.
Njima je boja blago u zjenicama, u pogledu ka zrnu zemlje i svetosti Svevišnjeg, u nasušnom hljebu koji se lomi čvornatom rukom, u bori na čelu težaka i kapi vode na crvljivoj jabuci.
I učesnici višegradske slikarske kolonije ophrvani su opsesijom kako djelić stvarnosti, taj dragocjeni nektar, kao pčela, pretvoriti u med. Na tradicionalni likovni saziv, stigla je i Marija Zdravković iz Beograda, koja radi samo velike formate slika.
– Ovde priroda sama nagoni slikara da u njemu proradi neverovatna životna i stvaralačka energija. Slikam je, ali ta slika iz okoline pod mojim kistom prelazi u apstrakciju – kaže Zdravkovićeva.
Višegradom i okolinom očarana je i slikarka Milena Krivokapić iz Nikšića.
– Višegrad sam upoznala kroz Andrićeva djela. Sad ga gledam svojim očima i neko ko bude gledao moje slike razumjeće moju ushićenost viđenim – smatra ona.
Sastav 24. po redu umjetničke “reprezentacije” u Višegradu čine mladi umjetnici.
– Svrha kolonije je da se afirmiše likovno stvaralaštvo među lokalnim stanovništvom, ali i pobude mladi stvaraoci da energičnije slikaju i imaju više volje za posao – priča Vidan Terzić iz Užica, koji je 23 puta slikao pejzaže na ovom okupljanju u gradu na Drini.
Danijela Novaković iz Rogatice odlučila je da naslika endemsku vrstu paprati koja raste u Višegradskoj banji, vilinu vlas.
– Mislim da niko nije slikao taj motiv, nadam se da ću uspjeti – ističe Novakovićeva.
Prelamanje svjetlosti na svemu oko nas, ali i prelome u duši slikarevoj, na platnu oživljava i Ana Tomić iz Beograda.
– Moji koreni su iz ovog lepog grada pa su mi emocije uzburkane. Pokušaću da ih prenesem na slikarsko platno – kaže Tomićeva.
Doajen višegradske kolonije akademski slikar Obrad Jovanović iz Užica slika kako starica šiša ovcu na stari način, makazama.
– Što se tiče mog motiva ovna, ovce, stada cijeli svijet posmatram kao veliko stado, samo je u pitanju ko zvonce nosi. Vođa stada na kraju prelazi iz stanja predvodnika u stanje žrtve, jer ga najposlije ošišaju, kastriraju i urede za pastrmu – objašnjava Jovanović.
Sa slikarima je i skulptor Ljubomir Lacković iz Beograda, koji je uradio skulpturu koze za Gradsku galeriju.
– Napravio sam i ogromnog jelena od tri metra od recikliranog materijala i on je dobio gran pri u Luvru – pohvalio se Lacković.
Kada odu u svoj zavičaj umjetnici će gradu Andrićevog djetinjstva ostaviti dio svoje stvaralačke energije ovaploćene u slici, skulpturi ili fotografiji.
Tako će o njima, ubuduće, govoriti njihovo djelo.
Radoje Tasić – glassrpske.com
