Govoreći na štandu Andrićevog instituta iz Andrićgrada, koji je objavio ovu knjigu, Kusturica je istakao da je Muhika netipičan junak i čovjek koji je svoje političke ideje platio najskuplje na svijetu, pošto je bio utamničen više od decenije.
On je rekao da zapadni novinari prave grešku kada Muhiku nazivaju najsiromašnijim predsjednikom na svijetu zato što ne znaju njegovu biografiju.
Kusturica kaže da je Muhika shvatio da je život kratak da bi se provodio u šoping-molovima i da je važnije živjeti, odnosno da je važnije bivstvovanje, a ne imanje.
– Njegovo bivstvovanje je simbol onoga što zovemo antičkim junakom, jer nema nevolje koju nije prošao i to je pretvorio u duhovno, a ne materijalno bogatstvo – naglasio je Kusturica.
On je najavio da bi u decembru trebalo da završi film o Muhiki, tako da će ideja Muhikinog svijeta dobiti novu dimenziju.
Kusturica je ponovio da Muhika nije siromašan, nego imućan čovjek koji ima psa, nevene koje uzgaja i prodaje, automobil “bubu”, jer je shvatio da mu u životu ne treba više.
– Zanimljiva je Muhikina percepcija života jer nije dozvolio da postane roba, nego je ostao čovjek i shvatio da ne treba traćiti vrijeme, nego živjeti život – rekao je Kusturica.
Prevodilac knjige sa španskog jezika Silvija Monros Stojaković rekla je da ova knjiga predstavlja sjećanje Muhikinih saboraca i da govori o vremenu koje je on proveo utamničen u podrumima kasarni – 13 godina, šest mjeseci i devet dana.
U predgovoru ove knjige piše da se autori Ujdobro i Rosenkof sjećaju kako su kao taoci uspjeli da sačuvaju ljudsko dostojanstvo u vrijeme urugvajske vojne diktature kada su bili smješteni u ćelije jedva veće od mrtvačkog kovčega, spavali na betonu, a kada im nisu davali hranu i vodu pili urin i jeli muve, crve, papir i zemlju.
Izvor: SRNA