Sneg me dočekao u Moskvi.
I mraz me dočekao.
U rano jutro, iza pola pet.
U Kremaljskom dvorcu, u ulici Vozviždenka broj jedan, nema više karata za subotnji konceret Emira Kusturice i grupe The No Smoking Orchestra.
Velika sala će biti prepuna, dolazak su najavili brojne ličnosti iz kulturnog i političkog života.
Ovdašnja štampa o Kusturici piše kao o kultnom reditelju, podsećajući da on u Moskvu dolazi posle velike meksičke turneje i gostovanja u Pragu, gde će mu 4.novembra biti uručen Orden družbe kojim ga je odlikovao Vladimir Putin.
U znak dobrodošlice od prijatelja u Moskvafilmu dobio sam rusko izdanje knjige – Emir Kusturica o samom sebe!, a studenti filmske režije, koje sam tu zatekao, otkrili su da je od njih potekao predlog da se jedna od novootkrivenih planeta nazove po Emiru Kusturicu!
U znak zahvalnosti za sve što je uradio za filmsku umetnost.
Rusija voli Kusturicu.
I svaki njegov dolazak u Moskvu praznik je za ovaj grad.
Najavljeno je i gostovanje našeg proslavljenog reditelja u kultnoj televizijskoj emisiji Zahara Prilepina.
Čekaju ga i slikari na Starom Arbatu, i brojni prijatelji.
Valerij Krasnopoljski mu je i pesmu posvetio, čitaće je večeras na književnoj večeri, na predstavljanju knjiga Zaharova i Zolotuhina, kao dobitnik Geteove nagrade, u Umetničkoj biblioteci Bogoljubova.
Danas me pita – koje je boje sneg kad napada na moskovske bele breze?
On tvrdi da je žut.
Lepo je nekad ne razumeti se u boje.
Bar dok čekam Emira Kusturicu.
Goran Lazović
ISKRA