Desimir Šimšić iz Dobruna gazi desetu deceniju: Logoraški broj urezan u pamćenje

Višegrad – Desimir Šimšić iz Dobruna kod Višegrada uveliko gazi 97. godinu, ali i dalje vrijedno obavlja seoske poslove, uprkos tome što je dio mladosti proveo u zarobljeništvu.

Kad ga upitasmo za zdravlje, požali se da ga “jedino noge izdaju”, ali to mu ipak ne smeta da cijepa drva za potpalu, pripomogne na njivi i da kupi šljive. Ovaj vrijedni starina ujutro prvi založi vatru u šporetu dok ukućani i ne ustanu.

Dok miluje umiljatog psića Žuću, koji nas nepovjerljivo gleda, reče i da su Šimšići dugovječna porodica.

– Moj djed je živio 103 godine i do posljednjeg dana čuvao ovce na brdu Zagvoznica – potvrdi starina.

Šimšić je jedini živi logoraš iz Drugog svjetskog rata, koji je u logoru “Stalag 4B” proveo punih pet godina.

– Bili smo u radnom logoru, radili na imanjima, u našim uniformama. Disciplina je bila velika, ali imali smo hrane i nisu nas tukli – sjeća se logoraških dana.

Grupu logoraša fotografisao je jedan njemački fotograf i Šimšić je fotografiju sačuvao u novčaniku, a sad su mu je, kako kaže, “djeca uveličala”.

– Pamtim i danas logoraški broj 84.635, koji sam na prsima nosio oko 1.800 dana, a logoraši su na prozivci morali da ga izgovore na njemačkom jeziku – ispričao je Šimšić.

I logoraši su naslućivali kraj rata, čuli su jeku savezničkih bombardera, a vojnici Devete američke armije su ih oslobodili 6. aprila 1945. godine.

– Kažu nam: “Možete slobodno kući ili da birate zemlju gdje ćete živjeti”. Potpišem da idem kući da vidim moje i moj Stolac, pa neka živim deset dana – sjeća se Šimšić, koji je punih pet mjeseci putovao iz Njemačke do kuće.

.glassrpske.com/R.T.