Breaking News
Home / Foto / Dnevnik starog Višegrada / “VISTAD” – PRIVREDNO ČUDO NEKADAŠNjEG VIŠEGRADA

“VISTAD” – PRIVREDNO ČUDO NEKADAŠNjEG VIŠEGRADA

TUNELI-U-OKOLIŠTIMA

VIŠEGRAD – Najznačajni period u razvoju grada, koga hroničari nazivaju „zlatno doba Višegrada“ je otvaranje fabrike oružja i municije VISTAD – (Višegradska inudstrija Stanković, A.D.). Inženjer Nikola Stanković dobio je 1935. god. od nadležnih organa Drinske banovine dozvolu da u Višegradu otvori i počne proizvodnju municije. Vlasnik VISTAD-a za potrebe fabrike otkupio je objekte bivše kasarne, a dio proizvodnje bio je smješten i u podzemnim tunelima ispod Okolišta.

Prvi pogoni fabrike nastali su na lijevoj strani Ulice Mehmed-paše Sokolovića (danas Iva Andrića). Pustoš kasarni zamjeniće duge hale sa njemačkim mašinama. VISTAD je organizovao proizvodnju upaljača i artifcija u mehaničarskim radionicama i preseriji i radilo se u tri smjene. Zabilježeno je da je višegradska fabrika zapošljavala oko 4000 radnika. Osim kvalifikovanih radnika i inžinjera koji su došli iz Slavonskog Broda, Kruševca i Kraljeva, bilo je zaposleno i na stotine nekvalifikovanih radnika iz Višegrada i susjednih gradova Bosne i Srbije.

Iznad mašinsog pogona Stanković je podigao vilu za stanovanje, koja je imala u prizemlju i velike sale za druženje i igranke zaposlenih. U sklopu Industrijskog kompleksa sa druge strane ulice, prema Drini, bili su poslovni objekti i upravna zgrada. Fabrika je imala svoju pekaru i prodavnice gdje su se snabdijevali zaposleni po povoljnijim cijenama, svoju ambulantu, muzičku sekciju u čijem sastavu je postojao i džez-orkestar i bokserski klub. Pošto je bilo dovoljno posla i novca, grad se brzo mijenjao – otvorile su se nove trgovačke i zanatske radnje, ugostiteljski objekti, društva i udruženja, okupile su se hiljade mladih radnika.

Period blagostanja nije dugo trajao. Po izbijanju Drugog svjetskog rata sve se brzo promijenilo. Vlasnik je uspio da početkom 1942. demontira i odvuče određeni broj mašina u Valjevo, jer je prije rata tamo već bio izgradio vojnu fabriku. Znatan broj višegradskih porodica odesliće sa VISTAD-om u Valjevo. Nijemci će preuzeti i kontrolisati proizvodnju, u halama u kojim su ostale mašine i tako će biti do jeseni 1943. god. Ono što je ostalo od velikog fabričkog kompleksa Njemačke trupe će do temlja razoriti prilikom povlačenja.

Poslije rata imovina inženjera Stankovića odlukom vlasti 1946. oduzeta je i konfiskovana. U Višegradu će na ostacima nekadašnje vojne industrije početi sa radom fabrika „Partizan“ – kasnije „Metalac“, a u Valjevu će se nastaviti proizvodnja u fabrici pod novim imenom „Krušik Valjevo“.

Čuvena Stankovićeva vila, koja je bila dio kompleksa, postaće zgrada višegradske bolnice.

Bivši radnici VISTAD-a pričali su da je Stanković bio odgovoran i odličan poslodavac koji je zaposlenim, osim redovnih dobrih primanja, omogućio i ostale kulturne, sportske, zabavne sadržaje, dobru zdravstvenu zaštitu i druge povlastice. Višegrad u tom kratkom periodu doživio je pravi ekonomski procvat. Ko je god htio mogao je da radi i da redovno dobija platu. Broj stanovnika se skoro za duplo uvećao, ubrzano se obnavljao i gradio Višegrad.

Ostale su samo priče i sjećanja na „zlatno doba Višegrada“.

Divna Vasić – visegradskevijesti.com

Check Also

img_2014.jpg

Putevima slobode TITO U BIH (1972)

Putevima slobode TITO U BIH (1972) Best free WordPress theme

Powered by Master Media (TM)