Breaking News
Home / Foto / Dnevnik starog Višegrada / NEPRAVEDNO ZABORAVLjENI JUNAK SA DRINSKA

NEPRAVEDNO ZABORAVLjENI JUNAK SA DRINSKA

VISEGRAD-POSLIJE-RATA

VIŠEGRAD – Za vrijeme austrougarske vlasti u BiH, Višegrad je bio kotarsko mjesto, na granici Austrougarske i Srbije, od izuzetne strateške važnosti. Na ruševinama kamenitog hana, koji je sagrađen kada i ćuprija, austrougarska vlast je sagradila vojnu kasarnu; a posebno su nadzirali prelaz preko ćuprije, rijeku Drinu i granicu prema Srbiji. Vojni garnizon na Bikavcu brojao je oko 2 000 vojnika-komandant garnizona bio je general Pitlih, češki Njemac.

Mržnja prema austrougarskoj vlasti bila je prisutna u narodu, bez obzira na vjeru. Za vrijeme balkanskih ratova čitava istočna strana višegradskog sreza bila je povezana sa povjerljivim ljudimna iz Srbije. Mladi ljudi okupljali su se oko ideja mladobosanaca i izražavali su protest protiv tiranije i vijekovnu težnju naših naroda za slobodom. Oni su bili spremni da svoje živote polože za veliku slobodarsku ideju.

Početkom Prvog svjetskog rata počeo je progon, hapšenje i ubijanje protivnika austrougarske vlasti. Streljani su i vješani ne samo pravoslavci, nego i muslimani, koji su se bunili protiv tuđinke osvajačke politike.

Jedan od najpotresnijih događaja, između ostalih dešavanja te prelomne 1914. godine, bila je smrt Svetozara Teševića iz sela Drinsko. On je zbog svojih uvjerenja i težnje za oslobođenjem i ujedinjenjem sa Srbijom, upamćen kao neustrašivi, prkosni junak koji nije žalio život za svoju ideju .
Zbog javnog iznošenja svojih stavova i otvorenog otpora prema okupatorkoj vlasti, osuđen je na smrt vješanjem. Čin vješanja izvršen je u dijelu grada zvanom Pijac (prostor između trga i ćuprije). U toku izvršenja kazne slučajno je pukao konopac na vješalima. Mogao je da ostane živ da je htio da kaže :“Živio car Franjo Josif“. Nošen vječnom slobodarskom idejom, častan i ponosan, sam je odredio svoju sudbinu i život . Ponovo je došao pod vješala, na koje je metnut novi konopac i viknuio : „Živio kralj Petar“, i sam sebi stavio omču na vrat.

Tako je okončao život u 33-oj godini Svetozar Tešević rođen 1881. u Stražbenici-Drinsko. Bio je oženjen Stojom Savić (brak sklopljen 1908.) i otac sina Boža( rođenog 1909.) . Obješen je 1914.

Svjetski ratovi i stradanja obilježili su sudbinu porodice Tešević. Njegovo jedino dijete, sin Božo, poginuo je u togu Drugog svjetskog rata, 1943. god. u Višegradu.

Njegovo ime i herojski čin su zaboravljeni. Zaboravljeno i 255 žrtava koliko je dao višegradki srez, a koji su stradali u Prvom sv. ratu. Vješani su ili streljani, zatočeni po kazamatima, a samo mali broj njih se vratio kućama. Pored ovih žrtava iz ovog kraja bilo je oko šest stotina dobrovoljaca. Mnogi od njih su bili solunski borci.

Prošlo je sto godina od početka Prvog svjetskog rata, i niko se nije sjetio da na bilo koji način pomene ove stradalnike. Nadamo se da će nepravda biti ispravljena sljedeće godine, 2018. kada će se obilježiti stogodišnjica veličanstvene pobjede srpske vojske i završetka Velikog rata.

Potomci hrabrog Svetozara Teševića, praunuk Božo i njegova porodica, žive u Višegradu.

P.S. Porodica Tešević ne posjeduje fotografiju pretka, a biografski podaci upisani su u knjigu –Domovnik- Srpske pravoslavne opštine Višegrad. Herojski čin Svetozara Teševića zabilježen je u istorijskoj monografiji „Grad Višegrad i okolica“ , Aziza Resulbegovića-Defterdarevića, izdanje pisaca, Sarajevo 1934. godina.

DIVNA VASIĆ , prof.

visegradskevijesti.com

Check Also

img_2014.jpg

Putevima slobode TITO U BIH (1972)

Putevima slobode TITO U BIH (1972) Best free WordPress theme

Powered by Master Media (TM)